10 stvari koje trebate reći onima koji se bore s depresijom

Ponekad reči mogu biti toliko zastrašujuće da biramo da ćutimo. Ono što ne shvatamo jeste da ponekad naše ćutanje može učiniti više štete nego da kažemo nešto pogrešno. Ovo je popis stvari koje trebate reći kako bi svojim prijateljima pomogli u borbi!

Kada sam se borio s depresijom, nešto što su mi puno puta govorili bilo je: „Ne znam šta da ti kažem.“ Sada kada mi je puno bolje, mislio sam da je pravo vreme da napravim popis od 10 stvari za koje bih voleo da je meni neko rekao dok sam razmišljao o samoubistvu i borio se protiv depresije. Nisam lekar – samo neko ko je vodio ovu borbu i nadam se da ću vam pomoći. Uzmite ono što vam odgovara.

1. Ne mogu ni zamisliti ono što prolaziš.

Voleo sam to čuti, jer je značilo da je osoba iskrena. Kada sam bio usred svoje depresije, nije mi bio potreban doktor da mi govori o mojim problemima. Samo mi je bio potreban prijatelj da mi pokaže da ovaj svet još uvijek ima ljubavi, da još uvijek postoji nešto što je vredno življenja. Kada mi je prijatelj rekao da me razume, značilo je da mu je jedina motivacija bila ljubav. Takvi vas prijatelji održavaju u životu kroz najcrnje noći.

2. Ako želiš, ići ću s tobom

Kada mi je neko rekao da treba da potražim pomoć, zapravo je samo potvrdio koliko sam bio sam u svojoj borbi. Kad kažete nekome: „Hej, kad bih ti pronašao doktora, bi li išao sa mnom samo kako bih čuo šta će ti reći?“, pokazuje im da ste i vi deo toga. Velika laž koju vam depresija govori jest da ste sami, stoga kada im ponudite da ćete ići s njima, pokazujete podršku i ljubav.

3. Volim te.

Ne kao „srećne“. Ne kao „smešne“. Ne kao „uspešne“ ili „zaposlene“. Jednostavno njih. Upravo takve kakvi jesu.

4. Napreduješ.

Obeležite male stvari. Napustiti svoju sobu kada ste depresivni ponekad je teško. Ponekad je disanje teško. Proslavite male stvari bez pritiska da morate postići više.

5. Razuman si.

Depresija vam govori da ste ludi. Posetio sam doktora u vezi moje depresije, i rečeno mi je: „Ne bavimo se psihički bolesnim ljudima.“ Osećao sam se kao da sam zarazan i da me niko ne sme ni dodirnuti. Istina je da nisam sam, kao što niko nije. Važno je podsećati ljude da nisu ludi, da je depresija stvarna, da je svet mračno mesto koje vas može progutati. To ne znači da ćete ostati na dnu, ali depresija ne mora biti sinonim za lude i neželjene.

6. Ponekad je u redu biti tužan.
Depresija može doneti puno osećanja krivice i neuspeha. Borite se protiv ovoga tako što ćete ih podsećati da je u redu biti tužan. Naš svet je nepravedan. Ljudi su povređeni, loše stvari se događaju onima koji to ne zaslužuju, nevini su progonjeni, dok zli postaju milijarderi… svet nije pošten. Dakle, važno je zapamtiti da nas ta činjenica može obeshrabriti, ali ne mora UPRAVLJATI našim životima. Svi moraju pronaći način da se sa tim bore, ali postoje razdoblja kada oni koji su osetljivi i saosećajni postaju depresivni zbog vrlo opravdanih razloga. Važno je da im ne dozvolimo da jednostavno ignorišu ove emocije. Bog je mnogim ljudima dao duboko saosećajna srca; oni ih ne bi trebali umrtviti kako bi izbegli depresiju. Ako srce ne boli kada ugleda tragediju, kako uistinu može priznati i voleti lepotu?

7. Hvala što si mi rekao sa čime se boriš.

Priznanje je teško. Napravite veliku stvar od toga kako je odlično to što vam dovoljno veruju da su vam rekli, jer pogodite šta? To i jeste velika stvar. Ako osete da vam njihovo priznanje mnogo znači, sledeći put će biti mnogo opušteniji podeliti s vama kada opet budu loše – a to može spasiti njihove živote.

8. Bog nas voli bez obzira na emocije.
Bilo je trenutaka kada sam se osećao da nisam „dobar hrišćanin“, jer sam se borio s depresijom. Laži poput „Kad bi voleo Boga, ne bi bio toliko tužan“ i „Traćiš Božji dar života“ ispunjavale su moje misli i zbog njih sam osećao još veći neuspjeh. Bog me voli kada sam depresivan. Moj život nikada nije bio „moj“ da bi ga se spasilo. Nisam poražen; borim se jer sam čovjek poput svih ostalih. Svaki teret koji stavljam na sebe kako bih nešto izveo ili „samo nešto učinio“ nije od Boga.

9. Hoćeš li pokušati?

To se čini jednostavno, ali osećao sam da mi mnogi ljudi govore da nešto preduzmem i šta je to što mi može pomoći, a to je stavljalo ogroman pritisak na mene. Što ako ne bi uspelo? Jedan od načina na koji se može dobiti pomoć jeste kroz savetovanje – međutim, imao sam neke LOŠE savetnike. Znači li to da sam previše depresivan da bi mi se pomoglo? Savetnici su ljudi koji takođe čine pogreške. Pitati nekog da samo pokuša znači da je u redu ako ne uspe; pokušaćemo nešto drugo. Na pitanje „Jesi li spreman probati…“ velika je verovatnoća da ćemo dobiti „Da“ nego da kažemo „Znaš, trebao bi učiniti…“.

10. Depresija nije ista kod svakoga.

To znači da sam bio slobodan biti jedinstven u svojim borbama. To znači da je depresija jednostavno čudna bolest, i izgleda drugačije od osobe do osobe, stoga je u redu da je nešto pomoglo njima, ali ne i meni. Priznavanje misterije depresije oslobodila me očekivanja brzog rešenja i razočaranja.

Baš kao i ljudi koji se bore s depresijom, ljudima koji pokušavaju da im pomognu je potrebna milost, a i zaslužuju je. Teško je biti nekome podrška. Pobrinite se da i vi imate emocionalnu podršku od nekoga ko će vas razveseliti dok pokušavate pomoći svome prijatelju da izađe iz depresije. Krajnji cilj nije „popraviti“ nekoga, već ih ohrabriti da iskustvo koriste kao gorivo za funkcionalan i zdrav način života. Ponekad pomažu lekovi, ponekad pomažu savetnici; kao što rekoh, nisam doktor, i ne verujem da samo jedan način svima odgovara kao lek, no tu je Bog. On vas voli, On se bori za vas i On tuguje s vama i vašim prijateljima koji se s tim bore. Možda to neće ništa izliječiti, ali daje nam beskrajnu nadu – a radi nje se isplati boriti.

Izvor: Faithit.com

 

Možda će vas zanimati emisije:

Depresija

Emotivno zdravlje i dobrobit

(Visited 10.223 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *