Disciplinovanje dece – Kada ih kazniti a kada im oprostiti?

Disciplinovanje dece

Ubrzo nakon što uočite da je vaše dete donelo neku lošu odluku ili učinilo nešto loše morate odlučiti da li da ga kaznite ili ne. Jedan od razloga zašto ovo može biti tako teška odluka je to što se u vašoj glavi gomilaju mnoge emocije i pitanja u tom trenutku.

Gde sam pogrešio/la?

Kako je mogla/mogao to da uradi?

Zašto nisam predvideo/la da će se to dogoditi?

Ona je previše mlada za ovo.

Uz toliko pomešanih emocija odjednom može biti teško doneti razumnu odluku u pogledu kažnjavanja. Kada ste ljuti, u iskušenju ste da izreknete grubu ili tešku kaznu. Kada ste tužni i razočarani, možda ćete primeniti neku blagu kaznu ili u potpunosti odustati od kažnjavanja. Kako da ostavite ove emocije po strani i donesete ispravnu odluku po pitanju kažnjavanja?

Podižući petoro dece, moj suprug i ja smo osmislili neke vodiče u pogledu disciplinovanja naše dece. Ovo nisu neophodno i nepromenljiva pravila, ali to su korisne stavke u razmatranju i donošenju odluke da li da kaznimo naše dete u datim okolnostima.

Kada ne treba kazniti?

Deca su nesavršeni ljudi, baš kao i vi i ja. Postoje neki razlozi koje treba uzeti u obzir kada ne bi trebalo da kaznimo dete:

  • Pogrešilo je – Niko nije savršen i greške će se stalno dešavati. Ako je greška bila nenamerna , nemojte ga kazniti.
  • Prvi prekršaj – Definitivno postoje situacije u kojima bi trebalo da kaznimo dete i kada je prvi put pogrešilo. Ipak, postoje i situacije u kojima taj prekršaj možemo iskoristiti kao pouku. Možemo reći, na primer: “Sećaš li se kada smo pričali o ovome?”, i ostaviti detetu da samo dođe do odgovora. Ako dete već oseća određenu dozu kajanja i ako prekršaj nije jako ozbiljan, pružićemo mu još jednu šansu s naglaskom na tome da mu sledeći put neće biti progledano kroz prste.
  • Dete nije dobro shvatilo pravilo – Kada shvatite da dete nije stvarno razumelo pravilo, vreme je za razgovor i pojašnjenje. Tada kazna može biti potrebna, ali i ne mora.
  • Dete pokazuje očigledno kajanje – Ponekad vaše dete već pokazuje takvo žaljenje da nije potrebna kazna da bi se popravilo njegovo ponašanje u budućnosti. Vi svakako najbolje poznajete vaše dete i samo vi možete doneti ispravnu odluku da li ga treba kazniti ili ne.

Kada ga kazniti?

Postoje situacije u kojima je apsolutno neophodno da dete bude kažnjeno. Evo nekih primera za to:

  • Svesna neposlušnost – Kada su pravila jasno shvaćena i svesno doneta odluka da se pravila prekrše, neophodna je kazna. Za lošu odluku neophodno je snositi posledice.
  • Prkošenje – Kada dete učini nešto samo da bi prkosilo vašem autoritetu, vi se morate usprotiviti tome. Prkosni čin je često odgovor na gnev ili na odupiranje autoritetu, a dete mora da nauči kako da se na pravi način izbori s gnevom i da poštuje autoritete.
  • Laganje ili prikrivanje istine – Potrudite se da vaše dete shvati da laganje može da ima mnoge oblike. Prikrivanje istine, varanje, prenaglašavanje, izmišljane, sve su to laži. To je ozbiljan prekršaj u našem domaćinstvu i naša deca znaju da će biti duplo teže kažnjena ako lažu.
  • Nepokazivanje kajanja – Nepokazivanje kajanja obično znači da dete ne smatra da je učinilo bilo šta pogrešno. Uz kažnjavanje, potrebno je da shvatite i zašto kod deteta nema kajanja, jer kazna, sama po sebi, obično neće rešiti suštinu problema.
  • Ponovljeni prekršaj – Ponekad će biti potrebno više od jedne lekcije da bi se dete naučilo pravilnom ponašanju. Ima situacija kada deca stalno iznova ponavljaju isti prekršaj. U tim slučajevima može biti neophodno pojačati kaznu. Objasnite detetu da će i dalje biti kažnjavano, sve dok ne popravi svoje ponašanje.
  • Nepoštovanje – Besno odgovaranje, mumlanje sebi u bradu, prevrtanje očima, vikanje, udaranje, izgovaranje ružnih reči / psovanje roditelja… sve to je znak krajnjeg nepoštovanja. Ako želite da vaša deca imaju poštovanje prema drugima, morate ih prvo naučiti da poštuju vas kao roditelje. Poštovanje se mora naučiti, ono se neće samo po sebi razviti.

Kada da budete milostivi?

Biće situacija kada vaše dete zasluži kaznu, ali vi, ipak, odlučite da ga ne kaznite. To se zove ukazana milost. Ukazana milost uči dete da i ono drugima ukaže milost, tj. oprosti im. Međutim, ako to radite suviše često, možete time kod deteta podstaći loše ponašanje. Zato, kada odlučite da detetu ukažete milost, obavezno mu objasnite zašto ste to učinili. Recimo, kažite mu: “Pošto si znao da je to što radiš pogrešno, zaslužio si kaznu. Ali pošto vidim da ti je žao, ovoga puta ću ti biti milostiva. Neću te kazniti. Ali ako se ovo ponovi, bićeš kažnjen.”

U većini slučajeva dete će uzvratiti ljubavlju i zahvalnošću. Nakon ukazane milosti, dobila sam neke od najjačih zagrljaja ikada od moje dece, a imala sam priliku i da vidim potoke pokajničkih suza. To mogu da budu tako dragoceni trenuci za još čvršće i dublje povezivanje sa vašom decom.

Ove liste “Kada da kaznite” i “Kada da ne kaznite” nisu isključive. Jedna stvar koju me je moje petoro dece dobro naučilo je da su svi oni različiti. Jako je važno odnositi se prema svakom detetu kao prema posebnoj ličnosti i imati pristup prilagođen njegovoj osobenosti.

Izvor: finding time to fly

Možda će vas zanimati sledeće emisije:

Disciplina i granice

Disciplinovanje s ljubavlju

(Visited 611 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *