Kako da ukažete poštovanje svom mužu

Autor: Lora Dojl 

Kako da ukažete poštovanje svom mužu

Četiri lukave rečenice koje će ga učiniti čovekom kakvog biste mogli samo poželeti

Kao novopečena mlada, nisam zaista shvatala šta to znači poštovati muža.

Nisam bila sigurna zašto bih morala toliko da odstupim od svojih stavova kao bih mu ukazala poštovanje kada sam bila potpuno sigurna da sam ionako pametnija, efikasnija i razumnija od njega.

Mislim, šta ako bi on bio nepromišljen, lenj ili grub? Da li bi i tada trebalo da ga poštujem?

Ali, vau! Kako samo drugačije sada gledam na to!

Pre svega, nije lep osećaj biti neučtiv i nemati poštovanja. Osećate se nekako grozno, prljavo.

Drugo, nisam ja baš toliko pametna kako sam nekada mislila. A što je još čudnije, moj muž mi sada izgleda mnogo pametniji nego što mi je tada izgledao.

Konačno, ja želim odnos pun uzajamnog poštovanja, pa sam došla do zaključka da i do mene stoji da poradim na tome. A i sviđa mi se njegova ljubav i strast koje izrone na površinu kad mu ukažem poštovanje.

Poštovanje je ključni sastojak da bi se tako i nastavilo. Dobro znam to, jer sam pokušala da ga izostavim i stvari se nisu dobro odvijale. Nimalo!

Ipak, čak i da sam želela da iskazujem poštovanje u tim danima, verovatno da ne bih znala kako. To mi uopšte nije bilo nešto prirodno i lako, ali mi je u tome pomoglo učenje nekih jednostavnih izjava.

Izgovaranje tih rečenica ne samo da je podstaklo bolji odgovor mog muža, već je i omekšalo moje sopstveno srce. To me je učinilo boljom osobom. Sada ih izgovaram stalno, jer su mi one pomogle da mi brak bude mnogo zabavniji i bolji.

A to je promenilo i način na koji se moj muž odnosi prema meni. On zna da imam visoko mišljenje o njemu (i sada ga stvarno imam!), a sada se i ponaša u skladu s takvim mojim mišljenjem.

Navešću četiri izjave koje su mi pomogle da postanem žena puna poštovanja kakva sam danas.

1. “Kako god ti misliš da treba.”

Kada moj muž naglas razmišlja o nečemu što bi mogao da učini za nas (npr, “Pitam se da li da nazovem poresku službu i kažem im da sam ovo već platio?”), naučila sam da upotrebim ovu korisnu rečenicu: “Kako god ti misliš da treba.”

Ove reči su čarobne, jer me lišavaju problema koje ja zaista ne moram da rešavam, a ponekad sam u iskušenju da ih preuzmem na sebe. One takođe mom mužu daju do znanja da imam potpuno poverenje u njega, da znam da će on to rešiti kako treba.

Umesto da se sukobim s njegovim mišljenjem, da uđem u raspravu, pa čak i u svađu oko nečeg nebitnog, ja mu pokazujem da imam poverenja u njega.

Ja od njega očekujem da će uraditi najbolje, a ne najgore.

Jedina prilika u kojoj ne upotrebim ovu rečenicu je kada me on direktno pita šta želim. Recimo, kada me pita u koji restoran želim da odemo. Na meni je da prepoznam svoje želje i da mu ih iskažem. Ali za sve ono što on treba da uradi – čak i ako se plašim da on to neće uraditi kako treba – upotrebim ovu rečenicu da bih mu pokazala da mu verujem.

2. “Izvinjavam se što sam bila neučtiva.”

Postoji brdo načina da budete neučtivi i, na žalost, ja sam ih sve isporbala.

Prevrtala sam očima na njegove ideje, upadala sam mu u reč, pokušavala da objasnim konobarici šta je hteo da kaže, okretala se i odlazila dok bi mi on još govorio, pitala ga zašto je kupio zelenu salatu kad je ona nutritivno beskorisna, opominjala ga de ne sme izlaziti iz kuće u toj kombinaciji odeće i govorila mu da ne naručuje Koka-kolu uz večeru kako bi uštedeo novac.

I da ste mi pre nekoliko godina rekli da su ovakva ponašanja neučtiva, počešala bih se po glavi i rekla: “Kako to misliš?” Takvo ponašanje je meni izlgedalo potpuno opravdano i na mestu.

Ali sve to je bilo izuzetno neučtivo.

Ja više ne radim to često, ali kada mi se tako nešto desi, ja brzo “počistim za sobom” i obnovim vezu s njim, kao i sopstveno dostojanstvo.

Ovo su čarobne reči: “Izvinjavam se što sam bila neučtiva kada sam…” (upiši neučtive reči ili postupke koje si izgovorila/učinila).

Dakle, moglo bi to biti: “Izvini što sam bila neučtiva kada sam te pitala dokle ćeš više da čuvaš tu iscepanu “Yankees” majicu.”

Zapazite da ja govorim o sebi – ja sam ta koja je pokazala nepoštovanje. A to nije ono kakva ja želim da budem. Mom mužu se sviđa takav pristup.

3. “Čujem te.”

Ponekad će moj muž, naglas, ispitati mogućnost bacanja svog poslovnog telefona na dno mora da ga niko s posla više nikada ne bi mogao nazvati.

Ili će mi razglabati o tome kako bi trebalo da dogradimo sprat da bismo se mogli spuštati niz gelender sa sprata u prizemlje kuće.

Ili će mi pričati o tome kako će rešiti problem sa tehničkom opremom, što je meni potpuno nerazumljivo.

U takvim prilikama, ja ne moram baš uvek da kažem šta mislim, iako mi je to vrlo primamljivo. Mogu mu jednostavno samo dati do znanja da sam ga čula – da ga slušam.

Sjajan način da uradim to je da kažem samo: “Čujem te.” Ja se ne slažem. A ni ne protivim se. Jednostavno slušam.

Svi mi imamo duboku potrebu da budemo saslušani i shvaćeni. Stoga je slušanje prijatan poklon koji možete podariti muškarcu koga volite. To je i sjajan način da mu ukažete poštovanje i da se suzdržite od komentarisanja nečega o čemu ionako znate jako malo.

4. Lepljiva traka

Ja po prirodi težim da sve držim pod kontrolom.

Ja uvek mislim da znam šta je najbolje za svakoga. Ali to mi nije baš onoliko mnogo pomoglo koliko sam u početku mislila da hoće.

Zato, kada moj muž radi nešto na svoj način, a to je potpuno drugačije nego što ja to radim, ponekad sam u iskušenju da mu kažem šta bi trebalo da uradi pa da to bude mnogoooo efikasnije, jeftinije i brže.

Ipak, uglavnom oćutim.

Ovih dana, obično kažem: “Kako god ti misliš da treba” ili “Čujem te”. Ili jednostavno stavim metaforičnu lepljivu traku preko svojih usta i kažem… ništa.

To još uvek nije lako. Ponekad to zahteva sav mogući napor da bih samo zalepila tu zamišljenu lepljivu traku na svoja usta i dopustila njemu da uradi stvari onako kako on hoće – čak i ako to znači da on koristi svoje pravo da ne bude u pravu.

A zašto bih to činila? Zato što danas cenim emotivnu povezanost više nego isterivanje pravde. A otkrila sam da to dvoje nikako ne idu ruku pod ruku.

Samo zato što ja mislim da znam najbolje, to ne znači da je stvarno tako. Ponekad kada mi je preko usta imaginarna lepljiva traka, ja naučim nešto novo.

Ukazivanje poštovanja suprugu učinilo je moj brak tako lakim, zabavnim i slatkim da više ne mogu ni da zamislim svoj život bez toga.

To je ono što me je pokrenulo da poželim da ukazujem poštovanje još u startu, a to je umnogome doprinelo oživljavanju mog braka.

Ali, još nešto divno se dogodilo usput – postala sam žena puna poštovanja i uživam dok ukazujem poštovanje mnogo više nego što sam volela da slušam sebe dok sam grubo izdavala naredbe svom suprugu ili vikala na njega.

Nenamerna posledica ukazivanja poštovanja je da sam sada zadovoljnija, krotkija i prijatnija za društvo – čak i samoj sebi.

Izvor: Laura Doyle

(Visited 1.495 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *