Zašto često ne postižemo svoje ciljeve

Nova studija ispituje šta nas izbacuje iz koloseka kada smo krenuli u postizanje postavljenih ciljeva.

Nakon postavljanja cilja, svi počinjemo sa energijom i motivacijom, pa ipak, zašto tako često ne uspevamo da pogodimo metu?

Nova studija iz neuronauke i nauke o ponašanju nudi jednostavan, ali koristan uvid u neuspeh u postizanju ciljeva. Ona se usredsređuje na prekid veze između našeg odlučivanja pre nego što počnemo da sledimo cilj i našeg fokusa nakon što započnemo.

Studija je započela ovom hipotezom:

Kada krenemo u postizanje cilja, naš fokus je na nagradi. Zamišljamo kako dobijamo nagradu i kako ćemo se osećati kada se to desi, a to nas tera u akciju.

Ali, kada počnemo, susrećemo se licem u lice sa onim što je zaista potrebno za postizanje cilja i naš fokus se prebacuje sa nagrade na trud.

Evo klipa u točkovima: Umesto da se ponovo fokusiramo na nagradu, ostajemo usmereni na trud i što se više fokusiramo na trud, veća je verovatnoća da ćemo odustati.

Zatim su istraživači sproveli dva eksperimenta osmišljena za merenje fizičkog i mentalnog napora u potrazi za nagradama (u ovom slučaju finansijskim nagradama). U oba eksperimenta, učesnicima su ponuđene mogućnosti za kombinovanje velikog ili malog napora sa visokim ili niskim finansijskim nagradama. Davanje izbora omogućio je učesnicima da usklade svoja očekivanja (veliki napor za veću nagradu, manji napor za manju nagradu itd.).

Rezultati eksperimenata bili su konzistentni i za fizički i za mentalni napor: Iznos finansijske nagrade uticao je na to kako su učesnici birali kombinacije napora i nagrada, kao što se očekivalo. Ali kada su započeli posao, njihov učinak bio je određen time koliko će truda za dobijanje nagrade zaista biti potrebno, bez obzira na to koliko novca je u pitanju.

Drugim rečima, fokusiranje na nagradu podstaklo je napor, ali fokus se pomerio na trud kada je posao započet.

„Otkrili smo da ne postoji direktna veza između iznosa nagrade i količine napora koji ljudi zaista ulažu“, rekla je dr. Agata Ludviczak, vodeća autorka studije i naučna saradnica sa londonskog univerziteta Queen Mary. „To je zato što kada se odlučimo koliki trud da uložimo, motivišu nas nagrade koje očekujemo da dobijemo zauzvrat. Ali u trenutku u kojem ćemo zaista i uraditi ono što smo obećali, fokusiramo se na količinu napora koji moramo uložiti, a ne na nagradu za koju smo se nadali da ćemo dobiti.“

Prema ovoj studiji, problem je u tome što ne uspevamo da se ponovo fokusiramo na nagradu – ne samo jednom, već onoliko često koliko je potrebno da istrajemo u naporu kao sredstvu za dostizanje našeg željenog cilja.

Još veći problem je nerealno početno razmišljanje o naporima potrebnim za postizanje cilja.

„U trenutku kada se suočimo sa stvarnošću naših izbora, shvatimo da treba uložiti previše truda i odustajemo“, dodala je u izjavi za štampu dr Magda Osman, koautorka studije i profesorka eksperimentalne psihologije na Univerzitetu Queen Mary. “Na primer, rano ustajanje radi vežbanja kao početka novog zdravog načina života može se činiti dobrim izborom, ali jednom kada se vaš alarm ugasi hladnog januarskog jutra, nagrade nisu dovoljne da vas pokrenu da zaista i ustanete iz kreveta.”

Iskreno, nemamo uvek najbolji osećaj koliko će napora trebati, posebno ako je to cilj kojem ranije nismo stremili. Poboljšanje u načinu donošenju odluka ima puno veze s tim da to shvatimo i ne prepustimo se ponavljanju grešaka.

Ova otkrića potkrepljuju ona iz prethodnih studija neuronauke i nauke o ponašanju. Ona nam govore o prekidu veze između procene našeg mozga o vrednovanju nagrada i „obavi to“stvarnosti koja utiče na naše ponašanje. Naši mozgovi su nagradama pokrenuti organi ispunjeni neurotransmiterima koji podstiču naše ideje i želje, posebno dopamin, i lako nam je da se ubacimo u ovaj hemijski cunami. To nam se događa stalno, bilo da razmišljamo o tome ili ne, čak i kada imamo puno iskustva koje nas vodi.

Ovo istraživanje nam otkriva postupak koji ima dva dela. Prvo, moramo da krenemo u potragu za ciljevima sa što realnijim priznanjem potrebnog napora, bez obzira koliko nas snažno pogodio hemijski udar. Zatim, kada započnemo, moramo se ponovo usredsrediti na nagradu i zadržati trud u perspektivi.

To će nam barem pružiti šansu da postignemo cilj, priznajući, naravno, bilo koje druge faktore koji i dalje mogu da promene igru.

Izvor: psychology today

(Visited 639 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *