Kako da unapred vaspitavamo decu, umesto da stalno reagujemo na njihovo ponašanje

Lepo vaspitano dete predstavlja radost roditeljima, ali i samo dete oseća veću sigurnost kada zna šta se od njega očekuje u različitim situacijama. Jedna od najvažnijih roditeljskih odgovornosti jeste da decu usmeravamo, učimo pravilima ponašanja i pomažemo im da razviju samokontrolu. Sve to treba da činimo uz bezuslovnu ljubav i prihvatanje.

Pre nego što počnemo da ispravljamo detetovo ponašanje, važno je da proverimo kakav odnos imamo sa njim. Da li se dete oseća voljeno? Da li zna da može da nam veruje? Da li oseća da želimo njegovo dobro?

Ako nismo sigurni u to, prvo treba da obnovimo bliskost. Pogled u oči, zagrljaj, nežan dodir, osmeh i zajedničko vreme mogu mnogo da doprinesu izgradnji poverenja.

Posebno je dragoceno vreme koje provodimo sa decom bez telefona i drugih ometanja. Ne mora to da bude neka posebna aktivnost. Čak i svakodnevni poslovi, poput slaganja veša ili raspremanja kuhinje, mogu postati prilika za povezivanje ako smo zaista usmereni na dete, a ne samo na završavanje posla.

Kako da decu učimo pravilima ponašanja?

Umesto da stalno reagujemo tek kada dete uradi nešto pogrešno, možemo unapred da ga pripremamo za različite situacije.

Roditelji mogu da organizuju kratke porodične vežbe kroz koje će deca učiti samokontrolu, poštovanje, odgovornost i primereno ponašanje. To ne mora da izgleda kao stroga obuka. Najvažnije je da učenje bude prirodno, dosledno i prilagođeno uzrastu deteta.

Cilj nije savršeno dete, već dete koje postepeno razvija dobre navike, sigurnost u sebe i poštovanje prema drugima.

Kada početi?

Sa učenjem osnovnih pravila može se početi veoma rano, već u periodu od 12 do 18 meseci, uz očekivanja prilagođena detetovom uzrastu i sposobnostima.

Deca mnogo ranije nego što mislimo počinju da razumeju jednostavne zahteve, rutine i granice. Što ranije počnemo da ih učimo, lakše će usvajati svakodnevne navike.

Šta je najvažnije u vaspitanju?

Dve stvari su posebno važne: doslednost i emocionalna povezanost.

Dete treba da zna da ga roditelji vole bez obzira na njegove greške, ali i da postoje pravila koja se ne menjaju svaki put kada ono negoduje.

Važno je da roditelji budu usaglašeni. Ako jedan roditelj nešto zabranjuje, a drugi dozvoljava, dete dobija pomešane poruke. Zato je potrebno da se roditelji unapred dogovore o pravilima, očekivanjima i posledicama.

Takođe, učenje ponašanja ne treba sprovoditi kada su roditelji ljuti, nestrpljivi ili uznemireni. Najbolje je vežbati u mirnoj atmosferi, kada svi mogu da sarađuju.

Pet koraka za učenje pravilnog ponašanja

Kada želimo da dete nauči određeno pravilo, možemo primeniti jednostavan postupak:

Objasnite šta očekujete. Recite detetu jasno i jednostavno kako treba da se ponaša.

Objasnite posledice. Dete treba unapred da zna šta će se dogoditi ako ne poštuje dogovor.

Vežbajte kroz igru. Odglumite situaciju i pokažite detetu kako treba da reaguje.

Budite dosledni. Ako se dogovor ne poštuje, sprovedite unapred najavljenu posledicu, mirno i bez ponižavanja deteta.

Ponovite vežbu. Nemojte očekivati da dete sve nauči iz prvog pokušaja. Ponavljanje pomaže da pravila postanu navika.

15 svakodnevnih situacija u kojima možemo vežbati sa decom

Vaspitanje se ne odvija samo kroz razgovore i opomene. Svakodnevni život pruža mnogo prilika da decu učimo odgovornosti i lepom ponašanju.

Evo nekoliko praktičnih primera:

Mirno sedenje u roditeljskom krilu – vežbanje strpljenja i smirenosti.

Samostalno sedenje – učenje da dete može neko vreme da sedi na stolici ili prostirci.

Vezivanje u dečjem sedištu – prvo vežbajte kod kuće, a zatim u automobilu.

Sedenje za stolom – usvajanje navike da se za vreme obroka sedi na svom mestu.

Traženje dozvole za ustajanje od stola – učenje osnovnih pravila ponašanja tokom obroka.

Lepo ponašanje za stolom – korišćenje pribora, čekanje na red i uvažavanje drugih.

Zaustavljanje na roditeljski poziv – dete treba da nauči da se odmah zaustavi kada čuje upozorenje „Stani!“.

Dolazak kada ga roditelj pozove – razvijanje poverenja i navike da reaguje na poziv.

Saslušavanje uputstva – dete može prvo da posluša jednostavan zahtev, a zatim da postavlja pitanja i traži objašnjenja.

Poštovanje zabrane „Ne diraj“ – učenje da postoje stvari koje nisu za igru i koje ne sme da dodiruje.

Predstavljanje drugima – vežbanje kako da se dete upozna sa novim ljudima.

Veštine razgovora – učite dete da postavlja pitanja, sluša sagovornika i sačeka svoj red da govori.

Obavljanje jednostavnih kućnih poslova – odlaganje igračaka, brisanje stola ili pomoć u raspremanju.

Odlazak u prodavnicu – vežbajte kako se ponaša u kupovini, kako ostaje uz roditelja i kako prihvata da ne može dobiti sve što poželi. Ako se ne pridržava dogovora, mirno sprovedite unapred objašnjenu posledicu.

Prekidanje razgovora – naučite dete da, kada roditelj razgovara sa nekim, priđe, nežno dodirne njegovu ruku i kaže: „Izvinite“. Zatim treba strpljivo da sačeka da mu se roditelj obrati.

Vaspitanje počinje mnogo pre nego što nastane problem

Jedna od najvećih grešaka u vaspitanju jeste čekanje da dete napravi problem kako bismo mu tek tada objasnili šta je trebalo da uradi.

Deci su potrebni roditelji koji će ih unapred pripremati za životne situacije, jasno postavljati granice i svojim primerom pokazivati kako se ponaša.

Doslednost ne znači strogost bez razumevanja, kao što ni ljubav ne znači odsustvo granica. Dete treba da zna da je voljeno, da može da pogreši i da će mu roditelji pomoći da nauči nešto novo, ali i da dogovori i pravila imaju svoju težinu.

Naš zadatak nije samo da zaustavimo nepoželjno ponašanje već da pomognemo detetu da razvije karakter, samokontrolu, odgovornost i poštovanje prema drugima.

Možda će vas zanimati sledeće emisije:

Sreća deteta je nedostižna

Izazovi roditeljstva

(Visited 2 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *