Ljubav nije uvek ljubav

Autor: Sem Olberi (Sam Allberry)

Pesma “Sve što ti treba je ljubav” snimljena je u leto 1967. i brzo je postala jedan od najvećih hitova „Bitlsa“. Ipak, za mnoge to nije samo sjajna pesma, već i životna filozofija. Tu rečenicu nalazimo na majicama, posterima i plakatima. U svetu sukobljenih verovanja i stavova, ovo je, sigurno, jedan od onih koji svi možemo podržati. Hajde da se volimo i ne komplikujemo.

Ali, u stvari, često je sve mnogo komplikovanije od toga. “Sve što ti treba je ljubav” prolazi kao ideja samo ako se svi složimo oko toga šta je prava ljubav i kako bi ona trebalo da izgleda. Ipak, uglavnom se ne slažemo oko toga.

Kada zastanemo i razmislimo o tome, mi smo, u stvari, zbunjeni po pitanju ljubavi. Dovoljno znamo da bi nam bilo jasno da je ona važna. Mi osećamo da bi to trebalo da bude suština života i da bez nje stvarno ne bismo mogli živeti. Međutim, iznenađujuće nam je teško da precizno definišemo ljubav. Mi znamo da nam je potrebna, samo se mučimo da je ispravno „artikulišemo“:

Kako mi upoznajemo ljubav

Ovo je od ključnog značaja. Mi zasnivamo ideologije, politike i ličnu etiku na pretpostavci da delujemo u skladu s ljubavlju. Koristimo haštegove poput #LjubavJeLjubav i #LjubavPobeđuje kao da će to rešiti stvari i da svi znamo o čemu se radi. Stoga, ako baš i ne znamo toliko mnogo o ljubavi koliko mislimo da znamo, onda neki naši zaključci o ljubavi i nisu baš toliko čvrsti koliko mislimo. Ljubav nije baš tako jasna kao što obično mislimo.

Novi zavet to pretpostavlja kada kaže: „Po tom poznasmo ljubav što On (Isus Hristos) za nas dušu svoju položi“ (1. Jovanova 3,16).

Primetite do kog zaključka ova izjava dovodi: osim kada ona potiče od Hrista, mi ne možemo u potpunosti znati šta je prava ljubav. Naše shvatanje ljubavi će, u najboljem slučaju, biti nepotpuno. Jevanđelje Hristovo nam najjasnije pokazuje šta je ljubav. Jovan nastavlja dalje kako bi učvrstio ovu izjavu čuvenim rečima ne „ljubav je ljubav“, već: „Bog je ljubav“ (1. Jovanova 4:8,16).

Varljiva osećanja

Osim ukoliko je naše razumevanje ljubavi zasnovano na ličnosti i delu samoga Boga, kakva god ljubav da je preostala da nas vodi u životu, na kraju će se ona pokazati praznom, plitkom i konačno prevarnom. C. S. Luis je jednom napisao da “ljubav postaje demonska onog trenutka kada nam ona postane bog.” On dalje objašnjava: „Svaka ljudska ljubav, na svom vrhuncu, ima težnju da za sebe tvrdi kako je božanskog porekla. Njen glas teži tome da zvuči kao da je rezultat Božje volje. Ona nam govori da ne prebrojavamo gubitke, od nas zahteva potpunu posvećenost, pokušava da nadjača sve druge izjave i insinuira da je svaka akcija koja je iskreno preduzeta ’u ime ljubavi‘ samim tim i zakonita, pa čak i zaslužna.“ (Četiri ljubavi, str. 7,8)

„Bog je ljubav“ ne znači da Bog mora da odobri sve ono što ja smatram ljubavlju. Nama je veoma lako da raznorazna snažna, pa čak i štetna osećanja pobrkamo s ljubavlju. Umesto toga, „Bog je ljubav“ znači da On zna mnogo više o ljubavi nego mi i da mi, stoga, moramo slušati Njega ako imamo nameru da se međusobno volimo onako kako bi zaista trebalo.

Različita lica ljubavi

Većina nas shvata da različiti konteksti zahtevaju različite tipove ljubavi. Razmislite o izjavama:

  • Ja volim moju majku.
  • Ja volim mog bračnog druga.
  • Ja volim mog psa.
  • Ja volim pljeskavice.

U svakoj od ovih izjava upotrebljena je ista reč „volim“, ali mi nju instinktivno doživljavamo na drugačije načine u zavisnosti od objekta. Sve je to ljubav, ali radi se o različitim tipovima ljubavi. U stvari, mogli bismo reći da su neophodno različiti. Ljubav prema bračnom drugu trebalo bi da izgleda potpuno drugačije od ljubavi prema roditelju. A ljubav prema roditelju trebalo bi da izgleda drugačije od ljubavi prema kućnom ljubimcu. Svima nam je to jasno. A ljudi koji ne uspeju da to razluče, obično postanu predmet dokumentarnih filmova. Postoje različiti oblici ljubavi i biti dobar u ljubavi znači znati se prilagoditi određenoj situaciji.

Ima momenata kada nam je to očigledno. Mi možemo osećati kako se jedan oblik ljubavi pretače u drugi, manje prilagođen situaciji. Ono što je trebalo da bude samo prijateljstvo počinje da prelazi u nešto romantično. Ili osećamo kako postajemo previše zavisni od roditelja, u nezdravom smislu. Ili, vidimo nekoga ko pokušava da ostvari „ljudski“ odnos sa kućnim ljubimcem. Zato nam je potrebna Božja pomoć. On će nam pokazati kako bi ljubav trebalo da izgleda u svakom kontekstu.

Bolja ljubav nego ranije

Ono što nam Bog pruža uvek će biti ispunjenije ljubavlju nego bilo koja naša alternativa. Poslušnost Njemu nikada neće značiti da manje volimo ljude. Možda ćemo se u nekim slučajevima tako osećati, ali to je verovatno zato što bismo želeli da nekoga volimo na pogrešan način, a Bog nas ne poziva da ih volimo manje, već da ih volimo drugačije, a to zaista znači voleti ih bolje.

Jedino možemo reći “Sve što ti treba je ljubav” kada je to ljubav Božja, ovaploćena u Hristu, o kojoj govorimo. Izjava “ljubav je ljubav” može biti samo opravdanje za falsifikat ljubavi. Izjava “Bog je ljubav” je ono što nas vodi nečem neuporedivo boljem.

Izvor: desiringgod

 

Možda će vas zanimati emisije:

Isus – Revolucionar

Radikalna ljubav

(Visited 629 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *