Kako je Fejsbuk skoro uništio moj brak

Moj muž nije savršen. Nemojte me pogrešno razumeti, on je predivan i ja ga jako volim, ali on je daleko od savršenog. Ponekad, kada je nenaspavan i pod stresom, on lako plane. Zaboravi da iznese smeće ili promeni ulje u kolima, iako ga na to podsetim i hiljadu puta. I, iz nekog čudnog razloga, on nije u stanju da mi pročita misli i da mi donese cveće kada sam imala težak dan.

Iako on ne poseduje gore navedene telepatske moći, ja volim i poštujem svog muža. On to zaslužuje i zbod svog ponašanja, zbog svoje prirode, ali i zbog same činjenice da mi je muž.

Međutim, brakovi sa Fejsbuka često predstavljaju pretnju ovoj ljubavi i poštovanju koje ja osećam prema mom mužu.

Ulogujem se na Fejsbuk, a onda vidim post za postom o naizgled savršenim muževima i brakovima. Postoje izreke koje mi govore šta ja “zaslužujem”, a šta nikako ne bi smela da očekujem. Podsećaju me da ako muškarac ne može da me prihvati i podrži u mojim najgorim izdanjima, onda ne zaslužuje ni da dobije ono najbolje od mene. Ja upadam u zamku zavisti i počinjem da sumnjam u vezu koju imam. Moje oči i srce su preplavljeni lažima koje izjedaju moj brak i podgrevaju nerealna očekivanja. Na društvenim mrežama vidimo ono najbolje od drugih bez ikakvog balansa uvida u probleme u kominikaciji kod njih ili u neke loše momente u njihovom zajedničkom životu.

Ubrzo nakon venčanja, razočarala sam se u svog muža. Posmatrala sam brakove svojih drugarica i videla kako su njihovi muževi divni i puni razumevanja. Preko Fejsbuka sam bila svedok ogromnih količina neočekivanog cveća, ulaženja u očišćenu kuhinju nakon buđenja, kao i doručaka u krevetu. Ljubomora i nezadovoljstvo osvajali su moje nepostojano srce.

Možete li da zamislite šok koji sam doživela kada sam, nakon svega nekoliko meseci, videla kako se neki od tih naizgled savrešnih brakova raspadaju i završavaju podnošenjem zahteva za razvod. Postojali su različiti razlozi za to, ali neverovatnim sticajem okolnosti ispostavilo se da Fejsbuk nije oslikavao realnu sliku njihovih brakova. Njihovi brakovi sa Fejsbuka nisu odražavali ono što se zaista događalo u njihovom svakodnevnom životu. Nasmejani bračni parovi na svojim predivno doteranim fotografijama dali su mi baš to – doteranu verziju njihovog bračnog života.

Tada sam shvatila da moram prestati da posmatram bračni život drugih kako je on prikazan na društvenim mrežama, a naročito na Fejsbuku, i da počnem da posmatram bračni odnos koji je Bog meni podario.

Iako ima mnogo onih koji mi laskaju, moj muž je onaj koji ulaže sav svoj trud da me iskreno voli, iz dana u dan, pa čak i kada sam mrzovoljna. Svako može da mi kupi cveće (a i moj muž me, s vremena na vreme, iznenadi lepim buketom), ali potreban je neko poseban ko će uvek iznova doneti odluku da ne odemo u krevet ljuti, da moramo raditi na prevazilaženju nesporazuma, izbegavanju nerazumevanja i upotrebe teških reči. Ja vidim, ali i volim svog muža u njegovim najgorim izdanjima, a zauzvrat i on mene vidi, prašta mi i voli me i u mojim najgorim izdanjima.

Kao što čitanje ljubavnih romana može da nas odvoji od realnosti i podstakne u nama nerealna očekivanja i nezadovoljstvo sopstvenim emotivnim životom, to može biti slučaj i sa društvenim mrežama. I zato je potrebno da sebe i svoj brak zaštitimo od toga. Ne kažem da bi trebalo da izbiršemo sve svoje naloge i postanemo pustinjaci, ali moramo biti svesni problema i proaktivni u zaštiti sebe i svog braka.

Razmislimo dobro i sagledajmo širu sliku

Okruživanje sebe sa pravim prijateljima koji mogu da nam daju podstrek da još više cenimo i čuvamo svoj brak izuzetno je dobro. Ali, proučavanje Svetog pisma i podsećanje sebe na to koja je naša duhovna uloga u našem braku još je bolje.

Moj tata me je u detinjstvu često podsećao da ne moram da se brinem o ponašanju moje braće i sestara, već samo o svom ponašanju “jer imaš dovoljno toga kod sebe o čemu da se brineš”. Mislim da se isti princip može primeniti i na moj brak. Kada se usredsredim na sebe, umesto na svog muža, shvatim da sam nesavršena, ali istovremeno i iskreno voljena. Sveto pismo me stalno iznova podseća da smo mi, crkva, nevesta Hristova, koja nije savršena. Pa ipak, On nas i dalje neizmerno voli.

Kada takva nepodeljena i iskrena ljubav predstavlja standard, šta bih ja drugo mogla da učinim, osim da volim svog supruga? Ja sam voljena i voljena, uprkos bolu koji sam prouzrokovala. Mogu biti zadovoljna kada vidim kakvom me ljubavlju Isus voli, uprkos svemu, i tada mogu razmišljati o svom braku imajući na umu da se tu radi o mom trajnom zadovoljstvu, a ne o nekim nepostojanim emocijama. Bog je dobar, i kada svoj brak posmatram iz perspektive večnosti, ispunjava me neopisiva radost.

Što se tiče Fejsbuka, ja ću nastaviti da pregledam naizgled savršene slike, ali ću svoj pogled podići ka krstu. A tamo ću videti ljubav Hristovu i povezati je sa ljubavlju koju mi moj pobožni suprug stalno iznova pruža. Jer ta ljubav, ta samopožrtvovana ljubav, ljubav je koja traje večno.

Izvor: whatmomsmake

 

Možda će vas zanimati emisije:

Zašto je teško promeniti se?

Život nije crno-beli film

(Visited 2.002 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *