Muškarci koji plaču

Autor: Džordan Grej (Jordan Gray)

Društvena sredina, još od najranijeg životnog doba, obeshrabruje muškarce da plaču. To stvarno predstavlja problem.

Naravno, postoje i drugi faktori koji navode ljude da sebi oduzmu život, ali ja suzbijanje emocija prepoznajem kao glavni uzrok donošenja tako drastične odluke.

Posledica činjenice da muškarci hronično suzbijaju svoja osećanja je drastičan porast stope samoubistava.

Razmislimo o tome na sledeći način…

Ljudi počnu da ozbiljno razmatraju samoubistvo kao vid rešenja kada njihov bol preraste njihovu sposobnost da se sa tim bolom izbore. A šta je to što dovodi do bola? Skupljanje i skladištenje negativnih emocija. Zašto muškarci često na raspolaganju imaju manje resursa za suočavanje sa bolom nego žene, naročito kada je reč o ispoljavanju emocija? Zato što je emotivnost kao osobina ličnosti muškarcima manje prihvatljiva.

Kada bi muškarci samo znali koliko je divno i isceljujuće isplakati se, potisnuta emotivna energija ne bi odnosila toliko života svake godine.

Da biste pokazali svoja osećanja morate biti hrabri i jaki

Čula sam muškarce da se hvale kako nisu zaplakali godinama, kao da emotivna prigušenost predstavlja orden časti kojim se treba hvalisati.

Okrenuti leđa svom bolu nije previše teško, ali potrebna je istinska hrabrost da se prepustite bolu i da dopustite osećanjima da se ispolje.

Na kratke staze, lako je pretvarati se da vas ne boli… omamiti se radom, hranom, seksom ili drugim kompulsivnim načinima odvraćanja pažnje.

Teži put bi bio direktno se suočiti sa svojim strahovima.

Postoje neki hormoni stresa koji se mogu izlučiti jedino znojenjem i plakanjem. Dakle, vi svakako možete obući opremu za treniranje i zakazati termin u teretani kako biste progurali kortizol kroz svoje telo… ili možete zastati na trenutak i dobro se isplakati.

Čudesni štit nepobedivosti

Jedno od meni omiljenih poređenja nalazi se u knjizi “Hodočasnikov put” (The Pilgrim’s Progress), autora Džona Banjana (John Bunyan).

U toj knjizi, glavni junak poseduje magični štit. Taj štit ga čini nevidljivim sve dok se kreće direktno ka svojim protivnicima. Ako im priđe pod uglom ili im okrene leđa, štit gubi svoju moć i on istog momenta postaje ranjiv.

Pouka: Suočite se direktno sa svojim strahovima. Ako se suočite sa izazovima licem k licu, opstaćete i ojačati. Ako mlako napadnete životne izazove, bićete obesnaženi.

Prepustite se obradi svojih emocija.

Dopušteno vam je da plačete. Dozvoljeno vam je da se rešite svog starog bola. Dopušteno vam je da prođete kroz plamen kako biste iz njega izašli jači.

Vi niste robot! Čovek ste od krvi i mesa.

Prirodno vam je da osećate.

I što više usvojite činjenicu da su  vaše emocije prihvatljive, neophodne i divne, više ćete privući k sebi one ljude koji se slažu sa vama i prihvataju i poštuju vaša osećanja.

I, hej… Znam da nije lako prevazići decenije sticanja pogrešnih navika i potiskivanja osećanja, ali svetu ste potrebni vi u vašoj punoj emotivno iskazanoj slavi.

Nosite svoje suze s ponosom, kao orden časti koji ste zaslužili.

Izvor: jordangray

(Visited 1.935 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Tanja 17/02/2019at10:35 pm

    Upravo tako, potpuno je smešno da se očekuje od muškaraca da ne plaču. Kao žena nikada mi to nije smetalo, čak i volim da vidim mupke suze jer su znak iskrenog bola. Žene plaču često, a muškarci onda kada im je zaista teško, zato cenite to.

    Reply

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *