Kada vam dete kaže: “Mene niko ne voli!”

Kako pomoći detetu koje smatra da nije poželjno u društvu?

Autor: dr Ajlin Kenedi Mur (Eileen Kennedy-Moore, Ph.D.)

Šta uraditi kada vam dete dođe kući iz škole i kaže: “Mene niko ne voli”? Ovakva primedba je uobičajena kod sedmogodišnjaka koji znaju da budu preterano samokritični. Ali, bez obzira na uzrast, sva deca mogu ponekad da se osećaju usamljeno.

Možda biste instinktivno počeli da ih uveravate: “Naravno da te vole! Eto, na primer Džefri. On te voli. Ili, recimo Sara. I ona te voli!” Nažalost, vaše dete će verovatno nastaviti da vas ubeđuje da je on ili ona bez društva.

Možda bi vaša prva reakcija bila isfrustriranost: “Pa, da nisi tako nadobudan…” Već hiljadu puta ste upozorili svoje dete da će nadobudno ponašanje odbiti druge od njega. Zašto vas dete jednostavno ne posluša? Nažalost, lekcija broj 1001 neće ništa više pomoći od lekcije broj 1000, a kritika u trenutku kada se vaše dete već oseća potišteno samo će naterati suze na oči i / ili izazvati besnu reakciju.

Možda se jednostavno osećate bespomoćnim. Izuzetno je tužno i teško videti svoje dete odbačeno, ali jasno vam je da vi ne možete naterati nekoga da bude prijatelj vašem detetu!

Srećom, ima stvari koje vi, kao roditelj, možete učiniti kako biste pomogli detetu koje se oseća odbačenim.

Najpre pokažite razumevanje i saosećanje

Mi odrasli stalno želimo da rešavamo probleme, ali ponekad je našoj deci dovoljno da ih saslušamo i prihvatimo njihova osećanja. Možete reći: “Reklo bi se da si imao težak dan” ili “Izgleda da si zbog nečeg uzrujana.”

Ako vam dete otvoreno kaže šta mu se dogodilo, možete reći nešto poput: “Znam da te je povredilo kada ti je to rekla”, ili, “To je baš teško!” Time ćete svom detetu pokazali da razumete situaciju u kojoj se nalazi.

Mogli biste i reći: “Dođi da te zagrlim.” Kada se dete oseća odbačenim u društvu vršnjaka, malo dodatne pažnje i ljubavi od strane roditelja može ga utešiti.

Pokušajte da ne prenaglite sa reakcijom

Teško je videti svoje dete da pati, ali imajte na umu da se dečija osećanja mogu vrlo brzo promeniti. Možda će već sledeće sedmice to isto dete, koje vaš sin ili kći danas ne podnosi, biti njegov / njen najbolji drug. Razočarenje koje je vašem detetu večeras nagnalo suze na oči možda će već ujutru nestati.

Deca, po definiciji, ne vide širu sliku. Ona jednostavno nisu dovoljno dugo živela da bi stekla iskustvo i razumela događaje u širem kontekstu. Sigurno ne želite da zanemarite iskreni nespokoj svog deteta, ali to što vašem detetu deluje kao kraj sveta, najverovatnije ipak nije.

Ako je neki školski drug bio grub prema vašem detetu, možda ćete pasti u iskušenje da se pokažete kao anđeo osvete koji će odmah kontaktirati roditelje tog deteta ili čak direktno ukoriti to dete. Nemojte! Sasvim je razumljivo da se osećate zaštitinički prema svom detetu, ali vi ne biste želeli da se sukob proširi i na roditelje. Osim u slučaju kada se vaše dete nalazi u opasnosti ili kada se radi o veoma ozbiljnom maltretiranju, obično je najbolje dati šansu deci da sama međusobno razreše taj sukob.

Isto tako, ukoliko postanete vidno nervozni zbog problema koje vaše dete ima u druženju sa vršnjacima, to će samo učiniti da problem deluje još veći. Ako ste vi toliko uzbuđeni, pa onda problem mora biti još ozbiljniji nego što je vaše dete mislilo. Vaša prenaglašena emotivna reakcija može dovesti do toga da se dete sledeći put usteže da vam ispriča svoj problem. Ili, nasuprot tome, takva vaša reakcija može navesti dete da i samo previše obraća pažnju i prijavljuje vam čak i one zaista zanemarljive stvari.

Informišite se što bolje možete

Ako se problem sa društvom ponavlja ili nastavlja, možda ćete morati da se bolje obavestite o onome što se događa. Možda vam dete ne predstavlja situaciju baš onakvom kakva ona jeste. Deci je teško da prepoznaju sopstvenu ulogu u problemima uklapanja u društvo. Na primer, vaše dete može vam se požaliti kako mu je drug oborio stolicu, ali i  zaboraviti da vam napomene da ga je taj drug više puta pre toga zamolio da je pomeri.

Obično je korisno i popričati sa učiteljem svog deteta. On svakodnevno posmatra vaše dete i može vam ponuditi neke važne informacije o tome kako se ono ponaša u društvu i kako ga vršnjaci tretiraju, kao što vas može i uputiti u to koja vrsta ponašanja je prirodna deci tog uzrasta.

I sami možete saznati više o svom detetu dok ga posmatrate kako se odnosi prema svojim vršnjacima. Posmatrajte ga na igralištu, pozovite njegove drugove kod vas kući ili, uz saglasnost učitelja, posetite njegovu školu da biste se, iz prve ruke, uverili kako se vaše dete slaže sa ostalom decom.

Poučavajte svoje dete

Kada ste se osvedočili u dešavanja, možda ćete moći da uputite svoje dete kako da se bolje uklopi u društvo svojih vršnjaka. To upućivanje daje najbolje rezultate kada se odradi pre nego što se vaše dete nađe u društvu nego nakon što je ono već pokazalo neki vid asocijalnog ponašanja među vršnjacima.

Na primer, možete vežbati sa svojim detetom kako da se ljubazno obrati drugoj deci ili kako da na smiren način odgovori na zadirkivanja. Možete pomoći svom detetu da lakše prepozna situaciju u kojoj to što ono čini dosađuje drugima ili da lakše pronađe način kako da se izbori sa neprijatnim situacijama.

Takođe mu možete ukazati na decu koja deluju pristupačnije i spremnije za druženje s njim. Neće se vaše dete svakome svideti. To je jednostavno tako kod ljudi. Ali, insistiranje da se sklopi prijateljstvo sa nekim ko nije zainteresovan je pravi recept za patnju. Ponekad su deca usredsređena na sticanje prijateljstva sa najpopularnijim detetom u razredu, previđajući tako one drugare sa kojima imaju mnogo više toga zajedničkog. Takođe, ponekad ranija prijateljstva blede i potrebno je da vaše dete nađe nekog novog druga.

Kreirajte mogućnosti da prijateljstvo procveta

Iako vi svom detetu ne možete stvoriti prijatelje, možete stvoriti okolnosti koje će pogodovati razvoju novih prijateljstava. Deca se sprijateljuju radeći stvari zajedno. Uključivanjem svog deteta u neke zabavne vanškolske aktivnosti mogli biste mu pomoći da upozna neku decu sličnih interesovanja. Pozivanje nekog deteta da dođe kod vas i da se igra sa vašim detetom može biti dobar način da se prodube neka prijateljstva. Ako na večernje druženje pozovete neku porodicu sa decom sličnog uzrasta kao i vaše dete, možda ćete svom detetu otvoriti vrata nekih novih prijateljstava.

Ukoliko je potrebno, potražite i stručnu pomoć

Ponekad problemi u ukalpanju u društvo vršnjaka zahtevaju i stručnu pomoć. Ukoliko vaše dete trpi nasilje ili pretnje u školi, morate se obratiti za pomoć učitelju i direktoru škole kako bi vaše dete bilo bezbedno. Ukoliko socijalni problemi vašeg deteta potraju nedeljama ili mesecima, možda biste mogli potražiti i savet psihologa ili pokušati sa nekom grupom za razvijanje veština uklapanja u društvo, gde bi vaše dete moglo da vežba kako da sklapa poznanstva i da se druži, a sve to u bezbednom i podsticajnom okruženju.

Izvor: psychology today

 

(Visited 2.119 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *