Osećanje krivice kao sredstvo emocionalne manipulacije

Autor: Mr Sanja Marjanović, dipl.psiholog-master

Jedno od najjačih sredstava emocionalne manipulacije je izazivanje osećanja krivice kod drugih. Osobe koje su sklone da u različitim situacijama proizvode kod sebe osećanje krivice, koje nema realne osnove, lako u verbalnoj ili neverbalnoj komunikaciji sa drugima aktiviraju krivicu — ona se automatski „pali“ i osoba preuzima potpunu odgovornost na sebe za sve što se dešava, ulazi u začarani krug samooptuživanja i pokušava na sve moguće načine da se iskupi. Ove osobe u osnovi imaju problema sa niskim samovrednovanjem i nedostatkom asertivnog reagovanja. Kod njih postoji strah da ih drugi ne odbace te stoga pokušavaju da im udovolje, makar to bilo i na njihovu štetu. Dodatno, osobe koje lako skliznu u osećanje krivice imaju veoma razvijenu svest o sopstvenoj odgovornosti što im onemogućava da shvate da se odgovornost obično deli na više osoba ili više faktora. Vešti manipulatiori upravo biraju ovakve osobe za „žrtve“ svojih manipulacija.

Kako se manipuliše osećanjem krivice

Vešti emotivni „idu“ na to da kod drugih u svakoj mogućoj situaciji izazovu osećanje krivice a često i stida kako bi dobili ono što žele. Na primer, često to izgleda ovako: „ Ako ti je zaista stalo do mene ti bi…“ , „Da imaš razumevanja za mene ti bi…“ , „Da si zaista dobra osoba ti bi uradio/-la to i to“ , „Nisi uradio to i to, znači da nisi dobar prijatelj“ ili „Šta sam sve učinio/-la za tebe a ti se ponašaš tako i tako“ i  sl.

Kako izaći iz zamke manipulacije osećanjem krivice

1. Registrujte osećanje krivice. Prvi korak je registrovanje osećanja krivice koje se javilo u određenoj situaciji. Obično se osećanje krivice razvija kroz detinjstvo ukoliko su roditelji bili previše kritični. Važno je shvatiti da većina tih kritika nije realna i da sada kada smo odrasli ne moramo osećati krivicu za određene postupke i da imamo pravo da se izborimo za sebe. Prema tome, nije zdravo a ni racionalno gajiti osećanje krivice i za početak ga treba samo registrovati a ne prihvatiti „zdravo za gotovo“.

2. Proverite realnost. Kada primetite da osećate krivicu zapitajte se: Šta sam konkretno uradio/-la loše? Da li sam u obavezi da uradim ono što on/ona od mene traži? Koliko je tu deo moje odgovornosti a koliko deo njegove/njene ili drugih faktora?

3. Vratite deo odgovornosti drugoj osobi. Osobe koje lako skliznu u osećanje krivice često su sklone da u svakom postupku vide samo sopstvenu odgovornost. Važno je shvatiti da kada postoji odnos dvoje ljudi nikada se odgovornost ne može pripisati samo sebi već i drugoj osobi ili dodatnim faktorima. Dakle, umesto da usled manipulacije potvrdite svoju netačnu hipotezu da ste vi za sve odgovorni odnosno za sve krivi, potrudite se da aktivno potražite deo tuđe odgovornosti i jasno to iznesite.

4. Izborite se za svoja prava i ostanite dosledni. Kada iznesete činjenicu da odgovornost nije u potpunosti vaša već i osobe preko puta vas ona to neće lako prihvatiti. Zato je važno da ne „nasedate“ na dodatna izazivanja osećanja krivice već da ostanete dosledni tako što ćete uporno ukazivati na deo odgovornosti koji ne pripada vama. Važno je da i vi prihvatite deo odgovornosti ali da se ne opravdavate jer će vas preterano opravdavanje ponovo odvesti u krivicu.

Izvor: www.vaspsiholog.com

(Visited 57.386 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *