Apokalipsa i posle nje, zašto nas privlače post-apokaliptične teme?

Danas knjige, filmovi i igrice podstiču našu fascinaciju onim što bi se moglo dogoditi nakon globalne kataklizme. Ali šta nam Božja proročka knjiga Apokalipsa govori o stvarnom postapokaliptičnom svetu?

Zašto tražimo bekstvo od sadašnjih opasnosti kroz strašnu budućnost?

Eskapistička zabava

Suočeni sa realnošću koja nije baš najsjajnija, mi tražimo bekstvo kroz zabavu. Ali tipovi izmišljenih svetova mogu izgledati ironično. Zašto? Upravo jer u našem problematičnom svetu sa bezbroj puteva ka apokalipsi, našom popularnom zabavom i dalje dominiraju postapokaliptičke knjige, filmovi i igrice.

Zašto takva distopijska fikcija? I zašto tražimo bekstvo od sadašnjih opasnosti kroz strašnu budućnost?

Post-apokaliptične teme

Autor Robin Periš veruje da je identifikovao zajednički element u postapokaliptičnoj fikciji. On piše: „Videćete temu koja se ponavlja u postapokaliptičnoj fikciji: porast najgorih nedostataka ljudskih bića – okrutnost, pohlepa, patnja, želja za moći, samoodržanje. Osnovni životinjski instinkti preživljavanja preuzimaju vlast kada su ljudi lišeni svih pretvaranja i fasada. Čini se da su pisci skloni da veruju da će bez ograničenja društva, stanovništvo Zemlje brzo pasti u anarhiju.”

Ova široka četka može propustiti mnoge nijanse, ali daje zanimljivu perspektivu za gledanje različitih priča u žanru. Košmarne, distopijske priče izgledaju beskrajne, počevši od širokog spektra mogućih katastrofa.

Čarli Džejn Anders je katalogizovala ovih 10 tipova izmišljenih apokalipsa na Gizmodo.com:

  1. Pošasti
  2. Spora apokalipsa (društveni kolaps ili sporo opadanje životne sredine)
  3. Određeni ljudi umiru ili nestaju
  4. Tehnologija ne uspeva
  5. Zombiji
  6. Ustanak robota
  7. Čovečanstvo napušta zemlju
  8. Nuklearni holokaust
  9. Prirodne katastrofe
  10. Čudovišta i vanzemaljci.

Naravno, neke od ovih pretnji se ne pojavljuju u vestima, ali one koje se pojavljuju su zaista zastrašujuće. Zašto onda želimo da čitamo i gledamo ove distopijske vizije?

Zašto interesovanje za postapokaliptičke knjige, filmove i igre?

Pokrenute su mnoge ideje o popularnosti distopijske fikcije. Zašto nas privlače ove priče?

Čarli Džejn Anders je sažela svoju listu na sledeći način: „Uglavnom svi apokaliptični scenariji se odnose na ispunjenje želja na nekom nivou, čak i kada istražuju naše najdublje strahove. Svi maštamo o tome da budemo među grubom šačicom preživelih, koji odmah postaju najposebniji ljudi na svetu samo zbog toga što su još uvek živi.”

Robin Periš veruje da nas postapokaliptičke priče fasciniraju „jer prava opasnost ne dolazi sa kraja sveta. To dolazi od ljudi koji su ostali u njemu.”

Čarli Lok vidi odgovor u morbidnom eskapizmu: „Deo privlačnosti ovih klasika (kao što je Orvelova 1984), naravno, je morbidna vrsta bekstva: distopijska fikcija omogućava čitaocima da kušaju mračniju vremensku liniju, premda onu u kojoj protagonista uvek trijumfuje. Svet bi mogao biti mnogo gori, mislite dok čitate”.

Mat Donahju, instruktor popularne kulture, iznosi sličnu poentu:

„To je način na koji javnost možda pobegne iz svakodnevnog sveta i učini da se oseća dobro nakon što vidi koliko su (loše) stvari u budućnosti. … Izađu iz bioskopa i kažu da svet nije toliko propao kao u ‘Igrama gladi’.“

Ali još intrigantniji je bestseler napisan pre hiljada godina koji je inspirisao naziv žanra.

Poreklo termina postapokaliptika

Prema Merriam-Vebster.com, postapokaliptično znači „postojeći ili nastao nakon katastrofalno destruktivne katastrofe ili apokalipse“.

Zanimljivo, apokalipsa je prvobitno bila samo otkrivanje nečega. Grčka reč apokalipsis značila je „otkrivanje, otkrivenje“ i postala je naslov biblijske knjige koju danas obično nazivamo knjigom Otkrivenja.

Knjiga počinje rečima: „Otkrivenje [apokalipsa] Isusa Hrista, koje mu je Bog dao da pokaže svojim slugama – stvari koje se uskoro moraju dogoditi. I posla i označi preko anđela svoga sluzi svome Jovanu“ (1. stih).

Ova poslednja knjiga Novog zaveta beleži proročke vizije koje je Bog dao apostolu Jovanu krajem prvog veka. Imali su za cilj da upozore svet i da ohrabre verne hrišćane.

U popularnoj mašti, misteriozni simbolizam i destruktivne pošasti poslednjeg vremena otkrivene u Otkrivenju pretvorile su reč apokalipsa u sinonim za kataklizmu i nesreću.

Ali u knjizi Otkrivenja – Apokalipsa – ima više od rata i razaranja. Bog je takođe otkrio šta će se dogoditi nakon nasilnih i katastrofalnih završnih vremena.

Šta Apokalipsa zaista govori o budućnosti?

Otkrivenje definitivno zaslužuje reputaciju apokaliptične literature. Veliki deo knjige se fokusira na poslednje dane grešne vladavine čovečanstva na Zemlji. Pošasti i kataklizme će biti onoliko strašne koliko Holivud može da zamisli.

Dok se nasilje i zlo izmiču kontroli i čovečanstvo se približava samouništenju, Bog će intervenisati.

Srećom, Božja intervencija će dovesti čovečanstvo sa ivice uništenja do tačke u kojoj su ljudi konačno voljni da slušaju Boga.

Nakon poraza zlih sila poslednjeg vremena naš voljeni Spasitelj Isus Hrist će vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar nad zemljom.

Novo nebo i nova zemlja

Apokalipsa Biblije završava se najneverovatnijim opisom postapokaliptične budućnosti.

„Sada videh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše. Takođe više nije bilo mora. Tada ja, Jovan, videh sveti grad, Novi Jerusalim, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevesta ukrašena mužu svom.”

„I čuh jak glas s neba kako govori: „Evo, šator Božiji je sa ljudima, i On će prebivati s njima, i oni će biti Njegov narod. Sam Bog će biti sa njima i biti njihov Bog. I Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih; neće više biti smrti, ni tuge, ni plača. Neće više biti bola, jer je ono što je pre prošlo“ (Otkrivenje 21,1-4).

Ovaj postapokaliptični svet bez bola i tuge, umesto toga ispunjen lepotom i slavom Božijom, biće budućnost izvan naših najluđih snova. Neće biti skrivenih opasnosti i obmana. Današnje distopije će zaista biti zamenjene utopijskim sistemom mira i radosti, kreativnosti i postignuća.

Kao u radnji postapokaliptičke fikcije, oni koji se odupiru zlu i zalažu se za dobro imaće priliku da promene svet. Dolazi bolji svet i Bog vam nudi udeo u njemu.

Na kraju Apokalipse, Isus nam kaže: „Sigurno dolazim brzo.” Možemo reći, zajedno sa Jovanom, „Amin. Dođi, Gospode Isuse!”

 

Možda će vas zanimati emisije:

Ko zaista zna budućnost?

Svet u katastrofama čezne za izbavljenjem

(Visited 166 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *