Preživljavanje ili svrha: zašto živeti?

Pročitao sam jednu priču o razgovoru između odraslog čoveka i dečaka:

„Šta radiš”, upitao je čovek dečaka. „Idem u školu”, odgovorio je dečak.

„Zašto ideš u školu?” „Da bih učio.”

„Zašto učiš?” „Da bih bio pametan.”

„A zašto želiš da budeš pametan?” „Da bih dobio dobar posao.”

„Zašto želiš da imaš dobar posao?” „Da bih imao mnogo novca.”

„Zašto želiš da imaš mnogo novca?”„Zato što želim da kupim hranu.”

„A zašto želiš da kupiš hranu?” „Da bih mogao da jedem.” „Zašto želiš da jedeš?” „Da bih živeo.”

„A zašto živiš?”

U tom trenutku, dečak se nakratko zamislio, počešao po glavi, pogledao sagovornika u oči i upitao: „Gospodine, zašto živim?” Zastao je, a zatim tužno odgovorio: „Da bih umro.”

Svakome od nas se postavlja isto pitanje: zašto živimo? Koja je osnovna svrha našeg života na ovom svetu ako verujemo da smo Hristovi učenici? Da li živimo da bismo stekli bogatstvo? Ili slavu? Ili popularnost? Ili da bismo ispunili želje tela ili uma? Ili da bismo nekako preživljavali, a onda umrli u nadi da ćemo dospetina Nebo?

Ne. Svrha našeg života kao vernika mora biti poslušnost Isusu i Njegovim rečima: „Idite po celom svetu i propovedajte jevanđelje […]” (Marko 16,15). To je Pavle, apostol i teolog iz prvog veka nove ere, učinio kad je spustio oružje i rekao: „Gospode, šta želiš da činim?”

Nešto pokreće život svih ljudi. Nešto pokreće svako ljudsko biće.

  • Neke ljude pokreće krivica.
  • Neke pokreće briga ili strah.
  • Neke pokreće nesigurnost.
  • Neke pokreće ljutnja.
  • Neke ljude celog života pokreće ogorčenost. Takvi osećaju ljutnju zbog prisiljenosti da nekoga ili nešto vole.
  • Neke ljude pokreće prošlost, pa provedu svoj život bežeći od nje.
  • Neke ljude pokreće njihov imetak, opsednutost nečim ili neka zavisnost.
  • Neke pokreću roditelji.
  • Neke pokreće želja da postanu neko.

Da li želite da izgledate bolje? Za to postoji hiljade proizvoda.

Da li želite drugačiju boju kose? Na mnogo načina je možete promeniti.

Da li želite da postanete slavni? Pokušajte da se prijavite na X faktor.

Ako osećate da u vašem životu nešto nedostaje, određeni proizvod će vam pomoći u ispunjenju te potrebe.

Ovo pitanje za sve nas predstavlja izazov: „Šta je svrha života?”

Aristotel je rekao: „Svako traži telios ili svrhu.”

Život ima svrhu, propovedaonica ima svrhu, vazduh ima svrhu, kompjuter ima svrhu, automobil ima svrhu – sve ima svoju svrhu.

Međutim, pojavila se savremena nauka i odbacila takvu ideju. Ne postoji telios, ne postoji svrha, ne postoji smer, ne postoji ništa osim preživljavanja. To nam je rekao Čarls Darvin u svojoj teoriji evolucije, kroz teoriju o prirodnoj selekciji.

Za vreme studiranja prirodnih nauka na Kembridž univerzitetu, Isak Njutn je rekao: „O, Gospode, moje misli su nalik Tvojim mislima!” On je stvaranje smatrao Božjim delom.

Nekoliko vekova kasnije, sedeći u istoj klupi na Kembridžu, Stiven Hoking je rekao: „Ljudski rod je samo hemijski otpad na planeti srednje veličine koji kruži oko prosečne zvezde po spoljnjoj ivici jedne od stoti nu hiljada galaksija.”1

Kakve li suprotnosti u mišljenjima! Kakve li razlike u gledištima!

Ali, u srcu uvek postoji „nešto” što nas vodi u potragu za svrhom, u istraživanje razloga za postojanje. Ovo se često proširi i na duhovnost – u nešto izvan onoga što možemo otkriti svojim čulima. Obratite pažnju na reči Roberta Fulera: „Duhovnost postoji kad god se borimo s pitanjem kako se naš život uklapa u širi svemirski plan. To je istina čak i onda kada naša pitanja ne ustupe mesto određenim odgovorima ili ne podstaknu određene navike poput molitve ili meditacije. S duhovnim problemima se susrećemosvaki put kada se pitamo: kako je nastao svemir? Zašto smo ovde? Ili: šta se događa nakon smrti? Duhovni postajemo i tada kad nas pokreću vrednostipoput lepote, ljubavi ili stvaralaštva,koje naizgled otkrivaju smisao ili moć koja se nalazi izvan našeg vidljivog sveta. Neka ideja ili postupak su ’duhovni’ kada otkrivaju našu ličnu želju za uspostavljanjem opipljive veze s najdubljim smislom ili silama koje upravljaju životom.”2

I hrišćane i nehrišćane oduvek je zanimalo pitanje svrsishodnosti ili smera u životu. To je deo onoga što jesmo. Takvi smo stvoreni. Kad je Bog stvorio Adama i Evu u vrtu, nije im rekao: „Samo se vi družite i opustite. Ovo je lepo mesto.”

Ne. Bog im je rekao da budu plodonosni, množe se, vladaju i šire Njegovu vladavinu i volju u svetu.

Dok gledamo kako ljudi tragaju za smislom i ciljem svog života, tragedija je u tome što će život bez Boga na kraju biti život bez pravog smisla. Ali zašto bismo uopšte pomislili da ne postoji smisao? K.S. Luis, britanski pisac i apologeta iz 20. veka, je dobro rekao: „Kada svemir ne bi imao smisla, mi to nikada ne bismo znali; kao kad u svemiru ne bi postojala svetlost, pa tako ne bi bilo ni stvorenja sa očima, a mi nikada ne bismo znali da postoji tama. Tama ne bi imala smisla.”3

Dakle, pođimo od samog temelja. Jeste li ikada u životu oseti li da ste odbačeni, da li ste osetili besmisao ili besciljnost?

Dopustite mi da navedem tekstove iz Biblije:

  1. „Narod koji sazdah sebi, pripovedaće hvalu moju.” (Biblija, Isaija 43,21).

Mi smo Božja „reklama” ostalim ljudskim bićima. Mi smo gledanje anđelima i ljudima (Biblija, 1. Korinćanima 4,9), tako da svi mogu da vide šta Bog može da učini.

  1. „Jer, mi smo njegovo delo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra dela koja je Bog unapred pripremio da ih činimo.” (Biblija, Efescima 2,10)

Mi nismo otpadni materijal. Bog nije rekao: „Ups, žao mi je, pogrešio sam!” Nismo ruglo od otpada sa grnčarskog točka, ćupovi koji nisu dobro ispali. Još uvek smo deo Božjeg plana, ako tako odlučimo.

  1. „Zametak moj videše oči Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi kad ih još nije bilo nijednog.” (Biblija, Psalam 139,16). 

Jeste li se ikada zapitali koliko je vaš život važan?

Da li razmišljate u mirnim tenucima o tome kakav uticaj imate, ako ga uopšte imate? Da li se u trenucima pre spavanja pitate koja je vaša vrednost i važnost?

Dopustite mi da vas uverim da Bog o vama ne razmišlja na takav način. Bog vas je oduvek imao na umu. Još pre prvog trena u vašem životu, On je znao sve o vama. Stvoreni ste da biste činili dobra dela koja je Bog unapred pripremio za vas (Biblija, Efescima 2,10). Bog je poslao svog Sina da umre za vas, a On vam priprema večni dom. Jednog dana će vas odvesti tamo kako biste zauvek živeli s Njim. Znamo smer, a taj smer je upravljen ka našem Bogu i Njegovom večnom carstvu. Kao što je Oliver Vendel Holms, čuveni američki sudija iz 20. veka, napisao: „Na ovom svetu nije toliko važno mesto na kome se nalazimo, koliko smer u kome se krećemo.”4

Da li je vaš život važan? Naravno da jeste. Odbacite pomisao na to da nije!

„Hvalim Te što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro.” (Biblija, Psalam 129,14).

Svetu nije potrebno više religioznih ljudi, nego više onih koji žive u skladu sa namerom koju Bog ima s njima. Potrebni su nam ljudi koji su se uzdigli iznad neprekidnog služenja samima sebi i sustižu viziju o Božjem carstvu, viziju koja dolazi od Isusa, viziju o nošenju Radosne vesti siromasima, nošenju Radosne vesti o tome da nam Bog oprašta i daje slobodu.

Autor: prof. dr Miroslav Pujić

Odlomak iz knjige “Više od života”

 

 Možda će vas zanimati emisije:

Sreća ili smisao

Unutrašnja dioptrija našeg bića

(Visited 2.861 times, 1 visits today)

1 Comments

  1. Marija 12/01/2020at11:24 pm

    Nažalost toliko smo preokupirani obavezama koje nam nameće društvo, kao i standardima koje moramo da postignemo da bi bili prihvaćeni od tog istog društva da mi se nekad čini da su se ljudi načisto pogubili, da stvarno nekoga pitate ko je, šta je, za šta živi, kakav mu je život, ne verujem da bi znao da kaže…

    Reply

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *