Problem zavisničkih odnosa

Svi se smeju kada im kažem da sam napisala „Zavisnost za neznalice“. Ali, zavisnost nije šala. Ona prouzrokuje ozbiljan bol i pogadja većinu Amerikanaca – i to ne samo žene ili voljene osobe onih koji su u tom problemu, kao što mnogi misle.

Pa šta je onda to? Ja bih to definisala kao osobu koja je toliko izgubila vezu sa sopstvenim jezgrom da se njegovo ili njeno razmišljanje i ponašanje vrti oko nekoga ili nečega spoljašnjeg, bilo da se radi o osobi, stvari ili nekoj aktivnosti, poput seksa ili kockanja.

To vam je kao da je kod zavisnika sve okrenuto naglavačke. Umesto samopoštovanja, oni imaju iskrivljeno poštovanje, zasnovano na onome šta drugi misle i osećaju. Umesto zadovoljavanja sopstvenih potreba, oni zadovoljavaju potrebe drugih, a umesto da reaguju na sopstvene misli i osećanja, oni reaguju na osećanja i misli drugih. To je sistem nesklada u kome oni moraju da kontrolišu druge da bi se sami osećali dobro. Međutim, to im samo još više pogoršava stanje i vodi ih do konflikta i bola. Takođe, to im otežava i postizanje emocionalne intimnosti.

Neki ljudi kritikuju pokret zavisnosti i ističu da je on samo doprineo još većoj usamljenosti. Oni insistiraju na tome da su upravo odnosi ono što podstiče naš razvoj i da je, stoga, prirodno da budemo zavisni jedni od drugih. I ja se u potpunosti slažem sa tim. Međutim, poenta je u tome da su odnosi u kojima postoji jaka zavisnost potencijalno ne samo bolni, već u njima može biti i nedostaka podrške, pa čak mogu biti i destruktivni. U takvim odnosima, zavisnici imaju problem da prihvate one dobre stvari koje im odnos može ponuditi.

„Zavisnost za neznalice“ se detaljno bavi razlikom izmedju zavisnih i zdravih, nezavisnih odnosa, izmedju zdravog staranja i zavisničke brige, kao i razumevanjem granica izmedju odgovornosti za sebe i odgovornosti za druge, kao nečega što je zavisnicima nejasno.

Nisu svi zavisnici brižni, ali ako ste vi jedan od njih, onda vam teško pada da slušate probleme drugih ljudi bez pokušavanja da im pomognete. Ponekada čak osećate i odgvoornost i krivicu za njihova osećanja. To stvara visoku reaktivnost kod parova koji neprestano okrivljuju jedno drugo za svoja lična osećanja i brane se kada njihov partner deli svoja osećanja.

Ono što im nedostaje je osećaj odvojenosti medju njima poznat kao emocionalne granice. Granice jednostavno znače da tvoja razmišljanja i osećanja pripadaju tebi. Ja nisam odgovorna za njih; ja te nisam naterala da ih osećaš. Da bi se postigla stvarna intimnost, morate imati osećaj sopstvenog identiteta  i osećati se dovoljno bezbedno da izrazite svoja osećanja bez straha od kritike ili odbacivanja.

Tu na scenu stupa suštiniski problem kod zavisnosti, a to je nisko samopoštovanje. Pošto su krhke emotivne građe, zavisnici se plaše odbijanja i napuštanja, ali, sa druge strane, plaše se da će izgubiti sami sebe ako se vežu u jednom odnosu. Kod njih se javlja tendencija da se odreknu svojih potreba da bi se prilagodili svom partneru, napuštajući ponekad svoje prijatelje i aktivnosti u kojima su nekada uživali. Pa čak i onda kada odnos očigledno ne funkcioniše, oni se nađu zaglibljeni u njemu. Nasuprot uvreženom mišljenju, mnogi zavisnici čak izbegavaju i da uđu u vezu, jer se plaše da će time izgubiti svoju nezavisnost, koja se zapravo ne gubi u zdravom, medjusobno zavisnom odnosu.

Mnogi zavisnici kao da hodaju po žici kako bi pratili svoje partnere, ali nikako ne uspevaju da ih stignu, a ni da se dovoljno distanciraju ili da jednostavno odu. To je greška u koracima, koja se čak i u braku učini, a stvara trajnu patnju u vezi. Povremeni trenuci intimne bliskosti su dovoljni da održe ovu igru, osim u slučaju kada se partneri potpuno odreknu intimnih odnosa.

Komunikacija je još jedna oblast u kojoj zavisnici imaju dilemu. Oni ne umeju da kažu „Ne“ bez osećanja krivice, pa se osećaju ogorčenim kada kažu „Da“ za one stvari koje radije ne bi radili. To je zato što izbegavaju da zauzmu čvrst stav po svaku cenu, usled straha od odbijanja. Poput mudrih političara, oni ne žele da kažu bilo šta što bi moglo uznemiriti drugu stranu.

Ova knjiga se bavi detaljima po pitanju poboljšanja komunikacije. Naučićete kako da budete asertivni, kako da postavite granice i kako da odgovorite na verbalno zlostavljanje. Ti možeš sam da vežbaš izgovaranje „Ne“. Zavisnici se uvek pravdaju i objašnjavaju. Zapamtite, „Ne!“ je potpuna rečenica.

Zavisnici troše previše svog dragocenog vremena brinući se o stvarima i ljudima nad kojima nemaju kontrolu. Iscelenje od zavisnosti započinje sa boljim upoznavanjem samoga sebe, poštovanjem i ispoljavanjem sebe. Počnite da radite stvari koje vas čine srećnim, radije nego da ugadjate drugima ili da čekate nekog drugog da vas učini srećnim. Gradjenje odnosa sa samim sobom svakako vam neće ostaviti vremena da brinete o nekom nad kim nemate kontrolu. Možda vam se ovo čini sebičnim, ali kada zavolite sami sebe, vi ćete početi da zračite isceljujućom ljubavlju na sve oko vas. Tada će se ona izlivati na svakoga sa kim dođete u dodir.

Izvor: psyhcentar

(Visited 1.079 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *