4 mentalno štetne stvari koje često govorimo svojoj deci

Autor: Helen Noronja (Helen Noronha)

Dečiji mozak je krhak. Ako 10-godišnji Džimi udari glavom o beton, doživeće znatno težu povredu nego što bi to bio slučaj sa njegovim tatom pod istim uslovima.

Većini nas je to instinktivno jasno. Međutim, ono što mi često ignorišemo je činjenica da je dečiji mozak ne samo fizički khrkiji nego kod odrasle osobe, već i mentalno. Psiholozi dečiji mozak opisuju kao mekani plastelin u koji je lako utisnuti bilo šta. Grube reči kojima je Džimijev tata obasuo svog sina, Džimi će možda pamtiti godinama.

Te naizgled bezazlene reči mogle bi uticati na njegovo psihološko sazrevanje i odrastanje.

Navešćemo 4 štetne fraze koje deca suviše često čuju:

1 – “Previše si osetljiv.”

Prema mišljenju psihologa, mnoga deca su jednostavno rođena sa finije “podešenim” nervnim sistemom. Posledica toga je da ona reaguju naglo i snažno na sve moguće podsticaje. Roditelji takve dece obično čine grešku pokušavajući da tu osetljivost suzbiju.

Vremenom, to će poremetiti ravnotežu hemikalija u detetovom mozgu pa će ono postati manje sposobno da saoseća sa drugima. Napokon, ako decu naučimo da njihova osećanja nisu važna, zašto bi ona smatrala da osećanja nekog drugog jesu?

Dečiji psiholog Elinor Beš ohrabruje roditelje da saslušaju i prihvate emocije svoje dece čak i kada im one izgledaju nelogično.

2 – “Takav je život.”

Kada vaše dete dođe kući uzrujano jer je njegova simpatija odbila da pleše s njim, možete biti u iskušenju da kažete: “Pa, takav ti je život.” Ono što ovom izjavom u stvari kažete je: “Hej, pa to se ne dešava samo tebi i zato progutaj to.”

To može biti potpuno ispravno reći jednom 25-godišnjaku pod istim okolnostima. Ali, dečiji mozak je fizički nesposoban da shvati činjenicu da njihovo iskustvo nije svojstveno samo njima. Kada deci to kažete, ona će se osećati krivom, frustriranom i zbunjenom.

Umesto toga, trebali biste da im pokažete da vrednujete njihovo iskustvo, pa tek onda da ih posavetujete kako da budu malo elastičnija.

3 – “Zato što ja tako kažem.”

Mali Džimi odbija da ode na spavanje u 8 sati dok mu ne objasne zašto. Njegova mama besno odgovara: “Želiš da znaš zašto?! Zato što ja tako kažem!”

To je užasan odgovor! On će izazvati otpor kod deteta, jer ga tera da prihvati neko dogmatsko verovanje. To će neumitno dovesti do sukoba kada dete nauči da samo nađe odgovore na svoja pitanja, nasuprot roditeljskom autoritetu.

Umesto toga, ma koliko to frustrirajuće bilo, zašto jednostavno ne biste smisleno odgovorili na postavljeno pitanje. Mislim, vaše odluke kao roditelja se zasnivaju na logici – zašto ih onda ne biste razjasnili svom detetu? To će mu pomoći da shvati da, ponekad, stariji zaista najbolje znaju šta treba činiti.

4 – “Umukni!”

Deca još u najranijem dobu shvate da naredba “Umukni!” predstavlja jednu vrstu uvrede. Budimo iskreni – zadnja osoba na svetu koja bi trebalo da uvredi dete je njegov roditelj. E sad, vrlo je verovatno da vi imate stvarno dobar razlog da svom detetu kažete da umukne.

Taj razlog je verovatno to što vam je dosta svega. Dešava se da vaše dete neće da prestane da se izmotava kada ga lepo zamolite i to je zaista frustrirajuće. Ali, umesto da mu kažete da umukne, zašto mu ne biste objasnili da ste imali jako naporan dan, da ste veoma umorni i da bi zaista cenili kada bi vam ono pružilo malo tišine?

Ili, još bolje, dajte svom detetu priliku da napravi buku koju želi, ali da bude spremno da se u “to i to vreme” smiri i utiša.

Izvor: the minds journal

 

(Visited 1.046 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Nikola 19/05/2019at10:01 pm

    Eh kad bi bilo samo to. Mnogo toga mi kažemo a ne shvatamo kakve to posledice ima na dete. Ona jadna gledaju sve i svašta, svašta upijaju i posle se ljudi pitaju zašto i kako im je dete ovakvo/onakvo. Odrasli nikako da shvate da deca ne procesiraju stvari na način na koji to rade odrasli.

    Reply

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *