Humanost u Srbiji nije umrla

HUMANI POŠTAR IZ SRBIJE ZADIVIO SVET

Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati da nosi više od pisama.

“Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slep za stvarnost, za stanje u kom žive ova deca, bez ičega, i usamljeni i napušteni stariji ljudi”, kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču koju je objavio AFP, objavio i tajlandski “Bangkok post”.Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji.

“Kada sam video da deca moraju da pešače do škole 10 – 15 kilometara svakog dana, da žive bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam da nekako pomognem”, kaže on.

“Rekao sam sebi da moram nešto da uradim. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. veka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. veku”, kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio sopstveni novac.

U isto vreme, od svoje plate, koja iznosi jedva 300 evra mesečno, donosio je čokolade i slatkiše deci u dalekim selima.

“Nema više prodavnica u selima, pa stanovnicima kupujem šta im treba”, kaže ovaj mladi čovek.

“On je naš anđeo čuvar”, kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gde pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. On vozi u školu i njihovu decu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pešačili osam kilometara.

Već dve godine finansira, organizuje i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dečaka starosti od sedam do 11 godina.

Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organizovanu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, sveske i olovke i našao sredstva za šest računara.

On je obnovio poljske toalete u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog leta je napravio igralište za đake.

“Kad sam video ljuljaške, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Deda Mraza”, kaže Aleksandar (8), jedan od đaka.

“Dve ljuljaške i tobogan. Za decu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promenilo čitav svemir”, smeje se poštar; piše AFP.

(Visited 6.050 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *