Sposobnost vida mi omogućava da verujem i u ono što ne vidim

 “Uho koje čuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod načinio.”

Priče Solomunove 20:12

Da li ste znali da, ukoliko biste duže vreme gledali u neki predmet ne pokrećući očne jabučice, na kraju biste oslepeli? U stvari, apsolutno je nemoguće zagledati se u nešto, a da uopšte ne pokrećete oči. Za to postoji i dobar razlog.

Možda znate da svaka očna jabučica ima jednu slepu tačku u kojoj je zakačen očni nerv. Nama  to obično ne smeta pri gledanju, jer nam se, uz pomoć drugog oka, u našem mozgu oblikuje kompletna slika objekta koji posmatramo. Međutim, potrebno je mnogo više od toga da bismo uopšte bili sposobni da vidimo.

Pretpostavimo da razgovarate sa nekim, klimajući glavom kao znak da se slažete s onim o čemu vam on govori. Uprkos tim pokretima, vaše oči ostaju fokusirane na lice vašeg sagovornika. To možete da činite zahvaljujući naročitom, tzv. vestibularnom nervu, koji je deo sistema za održavanje ravnoteže, a on se nalazi u unutrašnjem uhu. Kada dođe do klimanja glavom, tim nervom se sprovode impulsi do vaših očiju, omogućujući im da ostanu fokusirane iako vam se glava pokreće.

Dakle, nije čudno što je mudri car Solomun upravo oko i uho povezao u jedinstvenu celinu kada je želeo da poruči ljudima da je Gospod Bog naš Stvoritelj.

Još čudesniji je slučaj sa onim što ne vidite. Vaša mrežnjača je isprepletena krvnim sudovima koji bacaju senku na vaše vidno polje. Vama to ne smeta samo zato što se ta senka nikada ne pokreće. To objašnjava zašto biste, kada biste mogli da neprekidno gledate u jednu tačku, na kraju oslepeli. Vaš mozak automatski filtritra sve savršeno nepokretne likove. Kada to ne bi činio, neprekidno bi videli mrežu krvnih sudova na svojoj mrežnjači. Stoga, kada s namerom zurite u nešto, mišići vašeg oka podstiču mikroskopsko podrhtavanje vaših očnih jabučica, a to vibriranje je neophodno da ne biste oslepeli.

Sposobnost vida je posledica usklađenog delovanja nekoliko izuzetno preciznih sistema. Bez toga ne bismo bili sposobni da posmatramo svet oko nas. Tako precizna međuzavisnot i funkcionalnost je moguća isključivo zahvaljujući mudrosti i svemoći našeg Stvoritelja, a nikako sticaju srećnih, slučajnih okolnosti.

Čulo vida nam je, između ostalog, dato i da bismo se mogli diviti stvaralačkim delima našega Tvorca, ali za pravu veru nije dovoljan samo fizički vid, već i onaj unutrašnji, duhovni. Na kraju krajeva, svi mi u nešto verujemo – bilo u ljudske teorije i pretpostavke, bilo u Božju reč i obećanja.

 “Izaberite sebi danas kome ćete služiti (verovati)… Ja i dom moj služićemo Gospodu.”

Isus Navin 24:15

Izvor: creation moments  

 

(Visited 1.359 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *