Deca imaju prirodnu sklonost da budu ljubazna i nesebična. Kao roditelji, možemo da podstaknemo te osobine i pomognemo im da ih razvijaju kroz svakodnevne postupke, porodične aktivnosti i pomaganje drugima. Istraživanja pokazuju da činjenje dobrih dela ne doprinosi samo sreći drugih već i ličnom osećaju zadovoljstva i ispunjenosti.*
Bila je to proslava završetka školske godine u predškolskoj grupi mog sina. Okupili smo se u parku – roditelji, vaspitači i deca. Dok sam razgovarala sa prijateljem, primetila sam da ne vidim svog sina na igralištu. Okrenula sam se i ugledala ga za stolom sa posluženjem. Obe ruke, prljave do laktova, bile su mu u činiji sa kolačićima.
Zgrabio je dve pune šake kolačića i potrčao. Nije nameravao da ih pojede sam, već da ih podeli sa svojim drugarima. Delio ih je svima, čak i bebama koje su bile premale da ih jedu, pre nego što sam uspela da ga zaustavim.
Kada danas razmišljam o tom događaju, shvatam da je njegovo impulsivno uzimanje kolačića zapravo bilo izraz iskrene velikodušnosti, uzbuđenja i radosti. U tom trenutku, međutim, bila sam samo iscrpljena mama koja je pokušavala da spreči svog trogodišnjaka da prljavim rukama poseže za kolačićima!
Upravo takve spontane impulse velikodušnosti, ljubaznosti i saosećanja treba da prepoznamo kod dece. Umesto da se usredsredimo samo na način na koji su nešto uradila, možemo da im pomognemo da razumeju koliko je lepo učiniti nešto dobro za drugoga.
Deca možda ne izražavaju uvek svoje dobre namere na najzreliji ili najprikladniji način, ali njihove namere često dolaze iz iskrene želje da podele, pomognu i obraduju druge. Potrebno im je samo malo usmeravanja kako bi naučila da te impulse izraze na pravi način.
Ako pomognemo deci da prepoznaju koliko zadovoljstva donosi činjenje dobrih dela, možemo doprineti odrastanju generacije saosećajnih, pažljivih i odgovornih ljudi. A upravo su takvi ljudi danas potrebni našem svetu.
## Nauka o ljubaznosti: prirodna želja da činimo dobro
Istraživanja pokazuju da su mala deca srećnija kada nešto daju drugima. Zanimljivo je da je njihova radost još veća kada ih davanje nečega drugima lično košta.
Na primer, kada dete odluči da se odrekne svoje poslastice kako bi je poklonilo drugome, može da doživi veće zadovoljstvo nego kada samo podeli nešto što ima.
Ova pojava nije karakteristična samo za malu decu. Istraživanje sprovedeno među decom uzrasta od devet do jedanaest godina pokazalo je da činjenje dobrih dela može značajno da doprinese njihovoj sreći.
Deca su tokom četiri nedelje imala zadatak da učine tri dobra dela svake nedelje. To je moglo da bude nešto jednostavno, poput zagrljaja majci koja je pod stresom ili deljenja užine sa nekim. Druga grupa dece beležila je prijatna mesta koja su posetila tokom istog perioda.
Obe grupe su na kraju istraživanja pokazale veći nivo sreće, ali je napredak bio izraženiji kod dece koja su činila dobra dela. Pored toga, ta deca su bila prihvaćenija među vršnjacima i imala su veći osećaj psihološkog blagostanja.
Zaključak je jednostavan: lepo je činiti dobro!
Ne možemo, a ne bi trebalo ni da pokušavamo, da prisiljavamo decu da dele svoje igračke ili da uvek misle na druge. Međutim, možemo da podstičemo njihovu prirodnu sklonost ka ljubaznosti, saosećanju i velikodušnosti.
Tri načina da podstaknete ljubaznost kod svoje dece
- Prepoznajte spontane impulse dobrote
Ponekad je potrebno da pogledamo dalje od detetovog ponašanja i pokušamo da razumemo šta se krije iza njega. Važno je da prepoznamo iskrenu nameru čak i kada dete ne zna da je izrazi na odgovarajući način.
Setite se dečaka sa rukama u činiji za kolačiće. Iza tog nespretnog postupka krila se želja da obraduje svoje drugare.
To ne znači da deci ne treba pokazati kako da nešto urade pravilno. Možemo ih naučiti da kolačiće dele čistim rukama, ali istovremeno treba da sačuvamo i podstaknemo njihovu želju da dele.
Dečja dobra dela često su spontana, nespretna i impulsivna, ali upravo zato mogu da budu dragocena. Nemojte ih prevideti! Prepoznajte ih i pomozite deci da svoje dobre namere pretvore u postupke koji će drugima zaista koristiti.
- Pomozite deci da razviju svest o sebi kao dobrim i brižnim osobama
Kada dete učini nešto lepo, nije neophodno da ga svaki put nagrađujemo ili preterano hvalimo. Istraživanja ukazuju na to da nagrađivanje dece za ljubaznost može da oslabi njihovu unutrašnju motivaciju da čine dobro.
Mnogo je korisnije da im pomognemo da razmisle o onome što su uradila.
Na primer, umesto da se zaustavimo na rečenici: „Bravo, kako si dobar!“, možemo da postavimo nekoliko jednostavnih pitanja:
– Kako si se osećao kada si pomogao drugaru?
– Da li misliš da si ga obradovao svojim postupkom?
– Kako bi se ti osećao da je neko tebi tako pomogao?
Na ovaj način dete počinje da povezuje svoje postupke sa osećanjima koja oni izazivaju, kako kod njega samog tako i kod drugih ljudi.
Pomozite detetu da prepozna osećaj zadovoljstva i topline koji dolazi kada učini nešto dobro. Tako postepeno razvija unutrašnju sliku o sebi kao osobi koja brine o drugima, koja je saosećajna i spremna da pomogne.
Takva svest doprinosi razvoju zdravog samopoštovanja i postaje važan deo njegovog karaktera.
- Razvijajte hrabrost i unutrašnju snagu kroz pomaganje drugim
Jedno je osećati ljubav i saosećanje prema ljudima koji su nam bliski i koje volimo. Međutim, mnogo je teže pokazati dobrotu prema onima koji pate, koji se razlikuju od nas ili koji se možda nisu lepo ophodili prema nama.
Potrebna je hrabrost da dete stane u odbranu vršnjaka koji je odbačen ili ismevan.
Potrebna je empatija da razume da druga deca možda prolaze kroz probleme koje ono samo nikada nije iskusilo.
Potrebno je saosećanje da primeti koliko zavisimo jedni od drugih i da shvati da nekome u njegovom okruženju možda treba mnogo više pomoći nego što je njemu samom potrebno.
Želimo da proširimo i razvijemo prirodnu sklonost dece ka ljubaznosti. Da bismo u tome uspeli, moramo ih svesno podsticati da svoje dobre namere pretvaraju u konkretne postupke.
Kako to možemo da postignemo?
Deca najbolje uče kroz iskustvo i praktične aktivnosti. Empatija, saosećanje i hrabrost ne razvijaju se samo razgovorom o dobrim delima. Potrebno je da deca imaju priliku da ih svakodnevno primenjuju.
Volontirajte kao porodica: Negujte naviku pomaganja drugima
Volontiranje i pomaganje drugima povezani su sa većim osećajem sreće i dugoročnim psihološkim blagostanjem, posebno kod adolescenata.
To je važno jer mladima pruža priliku da razvijaju samopoštovanje na osnovu onoga što jesu i onoga što čine za druge, a ne samo na osnovu školskih ocena, sportskih rezultata ili drugih uspeha.
Pronađite aktivnosti koje zanimaju vašu decu i celu porodicu. Zajedno istražite mogućnosti za volontiranje i pomaganje ljudima u svojoj zajednici.
Dobar način da to organizujete jeste da svako godišnje doba posvetite jednom porodičnom projektu. Tako ćete četiri puta godišnje imati priliku da zajedno učinite nešto korisno za druge.
Evo nekoliko ideja:
– Pomozite porodici koja se nalazi u teškoj životnoj situaciji.
– Posetite dom za stare i provedite vreme sa njegovim korisnicima.
– Učestvujte u akcijama čišćenja i uređenja lokalne zajednice.
– Priključite se akcijama prikupljanja hrane za ugrožene.
– Pomozite u prikupljanju i pakovanju humanitarne pomoći za ljude pogođene prirodnim nepogodama.
– Pripremite poklon-paketiće za decu koja se leče u bolnici.
– Pripremite pakete sa osnovnim potrepštinama za ljude koji nemaju svoj dom.
Nadam se da će vam ove ideje pomoći da prepoznate i razvijate dobrotu koja već postoji u vašoj deci.
Ne zaboravite tri važne stvari: **primetite njihove dobre namere, pomozite im da razmisle o svojim postupcima i pružite im priliku da čine dobro.
Na taj način ne učite decu samo lepom ponašanju. Pomažete im da razviju karakter koji će ih voditi kroz život.
Jer dobrota nije samo nešto o čemu treba govoriti. Dobrota je nešto što se živi, svakog dana, kroz male i velike postupke.
Možda će vas zanimati sledeće emisije:
Kako roditelji uništavaju psihu deteta?
