Tražite li logične načine da naterate dete da vas posluša već prvi put? Možda će vas ovo iznenaditi — više se radi o tome kako VI komunicirate.
Kako da dete posluša iz prve?
Navesti dete da sluša može biti jedan od najizazovnijih zadataka roditeljstva. Uobičajena reakcija na to što dete NE sluša često je podizanje glasa sve dok ne dobijemo reakciju.
Ali slušanje ne znači samo privući njihovu pažnju, zar ne? Vi želite da oni zaista obrate pažnju na ono što govorite i da urade ono što ste tražili — bez prigovaranja ili nepoštovanja.
Šta ako bismo mogli da ih navedemo da bolje reaguju umesto da se bavimo lošim ponašanjem nakon što nisu hteli da poslušaju? Postoji način.
Primer:
Ako kažem svom sinu da se spremi za školu ujutru, ponekad moram to da ponovim pet puta pre nego što me posluša. Onda se na kraju izvičem, on se iznervira, ja se naljutim… i sve se završi loše.
Ali primetila sam vezu između toga što me on ne posluša i načina na koji ja komuniciram.
Obično, kada treba da čuje pet puta da bi poslušao, to je zato što je ometen nečim drugim, a ja nisam obezbedila da je u stanju da me čuje. Ponekad je potrebno da ga pogledam u oči, da ponovi ono što sam rekla i da se uverim da počinje da radi to što sam od njega zatražila.
Shvatite, deca nisu odrasli. Ne funkcionišu kao odrasli i ne razumeju posledice nepridržavanja zadataka na način na koji to odrasli razumeju — to dolazi s vremenom i zrelošću.
Počinje sa time ŠTA im govorite
Prvo, budite strpljivi sa svojom decom. Stalno podsećam sebe na razloge zbog kojih me sin ne sluša. A ponekad je jedini razlog to što ima osam godina. Deca funkcionišu mnogo sporijim tempom nego odrasli — možda bismo tu mogli nešto da naučimo.
Pre nego što pomislite da će vam ovi saveti rešiti sve probleme sa detetovim slušanjem, imajte na umu sledeće:
Ovi saveti su više namenjeni vama, kako biste VI bolje komunicirali i tako naveli decu da slušaju.
Zapitajte se:
- Da li mogu da urade ono što tražite od njih?
- Da li ste ih naučili kako to da urade?
- Jesu li ometani kad im to govorite?
Sećam se da sam od sina tražila da „temeljno očisti“ sobu, pod pretpostavkom da on zna šta to znači.
Našla sam kutije pune smeća uredno složene ispod kreveta, čiste majice okačene naopačke u ormaru i sve čiste stvari u korpi za prljav veš.
Naravno, bio je pomalo lenj, ali nisam mu objasnila šta sam konkretno mislila niti mu pokazala kako da to uradi.
Što više komuniciramo kao roditelji, to bolje.
Deca često moraju da razumeju „zašto“ više nego što mislimo.
5 saveta kako da dete posluša iz prve
- Uverite se da dete nije ometano dok mu govorite.
To može biti nešto jednostavno, poput: „Hej, možeš li da me pogledaš da znam da slušaš?“, pre nego što postavite pitanje.
Privlačenje pažnje deteta pokazuje poštovanje i pruža mu priliku da pokaže da vas nije namerno ignorisalo.
2. Ne tražite od njih zadatke koji prevazilaze njihov nivo zrelosti (uzrast je važan).
Vratimo se na činjenicu da deca nisu odrasli.
Recimo da zamolite petogodišnjaka da spremi sobu nakon crtanog filma. Prođe 30 minuta, on ugasi crtani i počne da se igra kockama.
Dolazite frustrirani, podsećate ga da ste ga zamolili da spremi sobu, a on razočarano kaže: „Oh, da. Ali mogu li prvo da završim igru?“ Na kraju se raspravljate, dete izbegava zadatak, i sve se završava kaznom.
Kako ovo izbeći?
- Prvo, dete verovatno nije obratilo pažnju jer je gledalo nešto.
- Drugo, mališani često nemaju kapacitet da zapamte zadatke nakon određenog vremena.
- Treće, spremanje sobe nije uzbudljivo, pa dete selektivno sluša.
Rešenje:
Nakon što ugasi crtani, spustite se na njegov nivo, pogledajte ga u oči i jasno recite:
„Hej, vreme je da spremiš sobu. (Budite jasni i direktni. Nemojte pitati jer to daje prostora za odbijanje.) Kada završiš, možemo zajedno igrati igru.“
Ponekad upotrebite tajmer kako biste mu pomogli da se fokusira.
Kod starijeg deteta, recimo 14-godišnjaka, ako ne ispuni zadatak, potrebna je posledica jer je dovoljno zrelo da zna bolje.
- Govorite s poštovanjem, a ne s omalovažavanjem – deca su loša u slušanju, ali su odlična u oponašanju.
Kad smo umorni ili pod stresom, lako je komandovati u besu. Ali ako dete zamolite s poštovanjem, verovatnije je da će odgovoriti na isti način.
Negativne naredbe zamenite pozitivnim.
Umesto: „Nemoj da udaraš brata“, recite: „Budi nežan prema bratu.“
2. Uverite se da je dete u pravom stanju uma za komunikaciju.
Ako dete pokazuje ljutnju ili frustraciju, nije najbolje vreme za razgovor. Dajte mu trenutak da se smiri. Recite:
„Uzmi minut da razmisliš zašto se osećaš tako, pa ćemo razgovarati.“
I vi uradite isto. Ovo pomaže u izbegavanju razgovora u besu.
3. Nagradite ih (ne onako kako mislite) kada urade ono što ste tražili ili čak nešto što niste.
Nagrada ne mora biti materijalna. Pohvala i priznanje imaju veliki uticaj.
Jednostavno: „Hvala!“, može motivisati dete više nego što mislite.
Šta kada dete i dalje odgovori nepoštovanjem?
Ako dete i dalje ne sluša ili odgovara nepoštovanjem, recite:
„Uzmi minut da razmisliš zašto se osećaš tako, pa ćemo za… (odredite vreme) ponovo razgovarati. I meni treba trenutak.“
Starija deca će češće koristiti ovaj pristup kako bi bolje komunicirala.
Zapamtite, komunikacija počinje od vas.
Izvor: world from the bird