,,Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska Njihova… Jer On reče i postade, On zapovedi i pokaza se.” Psalam 33, 6. 9.
Nauka se najbolje snalazi kada proučava ono što se danas zbiva, ili ono što se danas može nekako ponoviti. Međutim kada se radi o poreklu materije ili života, tada ona prelazi granice naučnih metoda istraživanja. Čak i kada bi naučnici bili u stanju da proizvedu troprstog dinosaurusa iz primordijalnog mulja ni tada ne bi mogli dokazati da su upravo na taj način dinosaurusi prvobitno nastali.
Na dugu stazu izbor između raznih teorija o nastanku sveta svodi se na pitanje temeljnih pretpostavki. I tu kreacionisti imaju prednost. Biblijski izveštaj o stvaranju života potiče od samog Stvoritelja. On je prisustvovaostvaranju! Ono je bio inicijator i izvršilac stvaranja!
,,Verom poznajemo: da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.” (Jevrejima 11, 3.) Pošto je nemoguće na naučni način dokazati kada i kako je Zemlja nastala, mi ,,verom” gledamo Božju ruku u Njenom stvaranju.
CELA BIBLIJA UČI O STVARAU
Prva, knjiga Mojsijeva počinje kratkim pregledom stvaranja Zemlje sa raznim oblicima života na njoj.
- Ko je glavna ličnost prve rečenice u Bibliji?
,, U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ 1. Mojsijeva 1, 1.
Trojedni Bog je sjedinjenim snagama stvorio nebo i Zemlju. Udeo Svetoga Duha je naznačen u 1. Mojsijevoj 1, 2. dok 26. stih naglašava da su u stvaranju učestvovala sva tri Lica Trojstva.
- U Psalmu 33, 6. 9. se kaže da je Bog svojom Rečju stvorio svet. Šta tome dodaje Novi zavet, koje je Lice Trojstva izgovaralo te stvaralačke rači?
,,U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.
Ona bješe u početku u Boga.
Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo“ Jovan 1, 1-3; 1.
Pročitaj iz knjige Čežnja vekova, stranice 217, 218!
- Kako psalmista potvrđuje istinitost biblijskog izveštaja o stvaranju?
,,Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio;
Šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?“ Psalam 8, 3. 4;
,, Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova;
Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova;
Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova;
Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova;
Mjesec i zvijezde, da upravljaju noću; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136, 5-9.
Isaija se pridružuje redovima onih koji potvrđuju istinitost izveštaja o stvaranju kada govori da je čovek zaboravio ,,Boga, Tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao Zemlju”. (Isaija 51, 13.) Jeremija dodaje: ,,On je načinio Zemlju silom svojom!” (Jeremija 10, 12.) Amos nam kaže da je Gospod formirao planine i stvorio vetar (Vidi: Amos 4, 13). Malahija završava starozavetna svedočanstva postavljajući pitanje: ,,Nije li nas jedan Bog stvorio?” (Malahija 2, 10.)
- Koje Isusove reči daju punu podršku izveštaju o stvaranju, koji je zapisan u 1. Mojsijevoj knjizi, u prvoj glavi?
,,A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?“Matej 19, 4.
Zemlja je samo mali deo onoga što je Bog stvorio. ,,Jer kroz Njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na Zemlji što se vidi i što se ne vidi!” (Kološanima 1, 16.) Pisac Poslanice Jevrejima izjavljuje da je svet stvoren preko Hrista (Jevrejima 1, 2.). Da li su drugi stvoreni svetovi nastanjeni nije izričito rečeno u Bibliji, ali se ta činjenica podrazumeva, jer se u Knjizi o Jovu govori o skupovima ,,sinova Božjih“. Osim toga, Božja vladavina i pravednost treba da budu uzdignuti pred očima celog svemira (Danilo 7,). Teško je poverovati da je jedini nastanjeni svet naša planeta u velikom Božjem svemiru. Čak i evolucnonisti misle da bi inteligentna bića morala postojati i na drugim planetama.
STVARANJE ZA ŠEST DANA
Iako neki pokušavaju da usklade biblijski izveštaj o stvaranju s verovanjem u duga vremenska razdoblja u toku kojih je stvaranje progresivno napredovalo, ipak se jedino prihvatanjem biblijskog izveštaja o stvaranju (1. Mojsijeva 1, 1-31) o procesu koji se odigravao u toku šest doslovnih dana od 24 sata, možemo stvarno usaglasiti s celinom biblijskog izveštaja.
Skica koju donosimo predstavlja osnovni plan stvaranja našeg sveta. U toku prva tri dana stvoreno dobija oblik, a u toku naredna tri dana oblik dobija sadržinu!
BOG STVARA SVET | ||
Oblik Element Sadržina | ||
PRVI DAN
Deljenje svetlosti od tame. |
SVETLOST | ČETVRTI DAN
Izvori svetlosti na svodu. |
DRUGI DAN
Stvaranje svoda i deljlenje vode od vode |
SVOD
VODA |
PETI DAN
Ptice u vazduhu. Vodene životinje u moru. |
TREĆI DAN
Deljenje vode od kopna. Stvaranje biljaka |
KOPNO
BILJKE |
ŠESTI DAN
Životinje i čovek na kopnu. Biljke za hranu. |
SEDMI DAN – BOG SE ODMARA |
- U početku sedmice stvaranja Zemlja je bila prazna, bez oblika, pokrivena vodom, okružena tamom. Kako je Zemlja izgledala posle prva tri dana stvaranja? Šta se dogodilo na ,,svodu” četvrtoga dana sedmice stvaranja? Kakav je značaj onoga što se odigralo?
,,Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;
I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.
I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
I bi veče i bi jutro, dan četvrti” 1. Mojsijeva 1, 14-19.
Pošto Biblija govori o postojanju drugih svetova (Vidi: Jevrejima 2, 11. 3.), ne bi bilo neosnovano pretpostaviti da su neke zvezde, a među njima i naše Sunce, kojima se govori u 1. Mojsijevoj 1, 16. postojale i pre stvaranja ovog našeg sveta, naše Zemlje. Međutim, ne smemo dopustiti da zbog diskusije o tome smetnemo s uma osnovnu nameru s kojom je Mojsije pisao izpeštaj o stvaranju. Naime, želeo je da naglasi da je Bog stvorio i nebeska tela koja zrače svetlost i toplotu.
- Iznesi ukratko šta se zbilo petoga dana sedmice stvaranja!
,,Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.
I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
I bi veče i bi jutro, dan peti.” 1. Mojsijeva 1, 20-23.
Blagoslov:,,Rađajte se, i množite se” omogućio je širenje života po celoj Zemlji. Mnoštvo naroda i nastanjena Zemlja su očigledan dokaz da je ovaj blagoslov stvarno našao svoje ispunjenje.
- Koje tri grupe opisanih životinja su bile stvorene šestoga dana pre velikog završnog dela stvaranja?
,,Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.“ 1. Mojsijeva 1, 24. 25.
Ovaj izveštaj se nikako ne slaže s teorijom da su postojala duga razdoblja evolucionog razvitka koja mnogi geolozi žele dokazati fosilnim ostacima. Sve je nastalo odjednom na Božju zapovest! Redosled navođenja spominje sisare pre gmizavaca, i očigledno se suproti evolucionističkim hipotezama
- Šta je značajno u navodu: ,,I vide Bog da je dobro”?
,,I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.“ 1. Mojsijeva 1, 25.
Evolucija je utemeljena na shvatanju da preživljavaju najprilagođeniji i najjači. Međutim, nije bilo grabljivaca niti ubijanja u Edemu pre pada u greh. Odmah posle stvaranja kopnenih životinja Zemlja je bila spremna za stvaranje čoveka. Nisu bili potrebni milioni godina da se na Zemlji pojavi kruna stvaranja, čovek!
KRUNA STVARANJA
Prvi čovek, Adam, i prva žena, Eva, bili su stvoreni po Božjem obličju kao kruna stvaranja. (Vidi: 1. Mojsijeva 1, 26. 27.). Bila im je data vlast nad svetom i odgovornost da se brinu o svetu. Kada je Božje delo bilo dovršeno, Bog je objavio da je sve bilo veoma dobro!
- Šta je izraženo u rečima ,,po obličju Božjemu”?
,, Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ 1.Mojsijeva 1, 26. 27“
,,Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.“ Jakov 3, 9.
,,Stvoreni da budu ‘obličje i slava Božja’ (1. Korinćanima 11, 7.), Adam i Eva su primili darove dostojne svog visokog određenja. Skladni i srazmerni po obliku, pravilnih i lepih crta lica, pojave koja je odisala zdravljem i zračila radošću i nadom, oni su svojom spoljašnjošću bili slični liku svoga Stvoritelja. Ova sličnost nije se otkrivala samo u njihovoj fizičkoj prirodi. Svaka njihova duhovna i duševna sposobnost odražavala je Stvoritelspu slavu.” (Vaspitanje 16. 17)
Bog je stvorio Adama i Evu po svojoj slici i dao im sposobnost da uživaju u druženju s Njime. Kada su ljudi umesto Stvoritelju, u Edemu postali poslušni sotoni, bio je prekinut skladni odnos koji je do tada vladao između Boga i Njegovih stvorenja.
- Kakve je razorne posledice imala pojava greha na sva Božja dela stvaranja na Zemlji?
,, Zato kao što kroz jednoga čovjeka dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše.”
,, Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista!”
,, Jer kao što neposlušanjem jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni.” Rimljanima poslanica 5, 12. 17. 19.
Zbog posledica greha, samo posebnim otkrivenjem, uz pomoć Svetoga Duha, ljudska bića mogu pravilno protumačiti poruke prirode o poreklu našega sveta i o karakteru Stvoritelja.
SUBOTA SVEDOČI O STVARANJU
Biblija direktno povezuje Subotu sa stvaranjem. Subota je kao dan odmora bila uspostavljena na kraju sedmice stvaranja kada se sam Stvoritelj odmorio od svojih dela. Tako je Subota ujedno i uspomena na stvaranje! Ona je dokaz da su dani stvaranja bili obični dani od 24 časa! Bog je sam naredio poštovanje Subote. Zato je ona i podsećanje na Stvoritelja.
- Na koja tri načina je Bog obeležio prvu Subotu? Kakvo značenje oni imaju za nas danas?
,, I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini.” 1. Mojsijeva 2, 2. 3.
,,U Edemu je Bog postavio spomenik svoga dela stvaranja, stavljajući svoje blagoslove na sedmi dan. Subota je bila određena za Adama, praoca i predstavnika celog ljudskog roda. Njeno poštovanje trebalo je da bude delo zahvalnog priznavanja svih onih koji žive na Zemlji da je Bog njihov Stvoritelj i njihov pravi Vladar; da su oni delo Njegovih ruku i podanici Njegove vlasti. Tako je ova ustanova potpuno komemorativne prirode i namenjena celom čovečanstvu. Ništa u njoj nije bilo simbolične prirode niti je ona bila ograničena na bilo koju grupu ljudi.” (PP 48)
- Na koji način Biblija povezuje Subotu događajima u toku sedmice stvaranja?
,,Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.” 2. Mojsijeva 20, 8-11
,,Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.” Jevrejima poslanica 4,4.
Pročitaj i Čežnja vekova, stranice 659. 660.
Hrišćani koji pokušavaju da usklade izveštaj o stvaranju za šest dana s dugim razdobljima evolucije nisu u stanju da objasne četvrtu zapovst i kako sedmični dan odmora i sedmodnevni ciklus mogu biti utemeljsni na nekim dugotrajnim razdoblljima u toku kojih su se zbivali događaji sedmice stvaranja!
NAJJAČI DOKAZ ZA STVARANJE PO VRSTAMA
Jedan od najjačih dokaza za verovanje da postoji Stvoritelj je sklad koji su naučnici otkrili celom svemiru, kao neopisiva složenost samog života kao pojave. Logika i razum se protive mogućnosti da tako složen organizam kao što je čovekovo telo, s njegovim velikim brojem međusobno povezanih sistema i funkcija može nastati kao posledica slepog slučaja. Teorija evolucije smatra da su se sve složene forme života razvile od jednostavnih živih ćelija. Potrebno je mnogo manje vere da se prihvati biblijski izveštaj o stvaranju nego da se poveruje u poreklo života onako kako ga slika evolucija.
Ali, jedan još veći razlog da se prihvati biblijsko učenje o poreklu života je načelo ljubavi i dobrote koje je utkano u izveštaj o stvaranju po vrstama. Bog ljubavi nije samo stvorio čoveka, već želi da u grešniku obnovi, nanovo stvori, svoj lik samo ako grešnik prihvati žrtvu koja je prinesena za njega. (Vidi: Kološanima 1, 17; Jovan 3, 14-17)
- Šta je Stvoritelj voljan da učini za nas danas da bi nam pokazao da je Njegova stvaralačka sila i danas na delu u našem svetu?
,,A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.
Tako dakle, braćo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.
Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življećete.
Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Ava, oče!
Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.“ Rimljanima 8, 11-16.
,,Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.
Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.“ 1. Jovanova 3, 1.2.
Ako svoje poreklo dugujemo primordijalnom mulju ili nekom nemogućem slučaju u prirodi, tada nam i nije potreban Spasitelj. Postoji temeljna nepomirljivosti između evolucije koja pretpostavlja da se čovečanstvo sve više uzdiže i postaje sve bolje, i naredbe našeg Gospoda da se moramo nanovo roditi! Jedan filozof je uvek govorio svojim poznanicima: ,,Sinovima majmuna nije potreban Spasitelj!” Hipoteze evolucije se nikako ne mogu dovesti u sklad s biblijskim izveštajem o stvaranju, s padom u greh, i spasenjem u Hristu.
- Gde će se završiti biblijska istorija o stvaranu, bar za one koji ljube Onoga koji se žrtvovao za njih na Golgoti?
,,Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.
Zato, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.“2. Petrova 3, 13. 14.
,,I čuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije među ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.
I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe.
I reče onaj što sjeđaše na prijestolu: evo sve novo tvorim. I reče mi: napiši, jer su ove riječi istinite i vjerne.”Otkrivenje 21, 3-5.
Kada treba da odlučujemo između shvatanja o našem poreklu, tada treba da imam oi budućnost u vidu. Kada to budemo učinili, tada ćemo videte da nema nedoumice šta treba prihvatiti. Naše buduće dobro sigurno je jedino u rukama našeg Spasitelja i Boga punog ljubavi.
ŠTA DRUGI VERUJU:
Nema mnogo stanovnika ove Zemlje koji veruju u biblijski izveštaj o stvaranju. Većina vodeđih mislilaca i naučnika u svetu, čak i hrišćana, drži se neke evolucionističke zamisli. Jedan od tih pogleda na poreklo života je takozvana teistička evolucija, progresivno stvaranje, koja uči da je Bog bio uključen u nastajanje sveta putem dugotrajnih prirodnih procesa. Drugo shvatanje je dualistička teorija koja tvrdi da je materija isto tako večna kao i sam Bog. Teorija emanacije smatra da je svemir načinjen od iste materije od koje je sačinjen i Bog, i da je proizašao iz Boga u toku dugih evolucionih procesa. Teorija spontanog nastanka tvrdi da pod povoljnim uslovima sama materija može proizvesti nove oblike s novim funkcijama. Sve te teorije ne prave bitnu razliku između Stvoritelja i stvorenja, niti uzimaju u obzir činjenicu da Bog nije zavisio od neke prapostojeće materije kada je stvarao svet.