„Zato govori: izišavši na visinu zaplenio si plen, i dade dar ljudima.” Efesima 4,8.
„Bog je svim vernicima svoje Crkve u sva vremena davao duhovne darove koje svaki vernik treba da upotrebi u službi ljubavi na opšte dobro Crkve i čovečanstva. Dati posredovanjem Svetoga Duha, koji ih svakom verniku određuje po svojoj volji, ovi darovi osiguravaju Crkvi sve sposobnosti i službe koje su joj neophodne da bi mogla obaviti funkcije koje joj je Bog poverio. Prema Pismu, ovi darovi obuhvataju i takve službe kao što su služba vere, isceljivanja, proročanstva, obelodanjivanja Jevanđelja, poučavanja, upravljanja, pomirenja, milosrđa, požrtvovne službe pomaganja i hrabrenja bližnjih. Neke vernike Bog poziva i daje im Duhom sposobnosti da obavljaju dužnosti koje Crkva priznaje kao pastirske, evanđeoske, apostolske i učiteljske službe, neophodne da bi se vernici osposobili za služenje, da bi se Crkva uzdigla do duhovne zrelosti, da bi se izgradilo jedinstvo vere Gospodnje. Kada se vernici služe i poznaju ovim duhovnim darovima kao odani pristaše Božje mnogoobrazne milosti, Crkva je zaštićena od raznih uticaja lažnih učenja, raste onako kako je to po volji Bogu i izgrađuje se u veri i ljubavi.”(Osnovna verovanja, 16)
Okolnosti ponekad čine neophodnim da se pripadnici porodice raziđu na razne strane i ostanu razdvojeni dugo vremena. Događa se da otac mesecima mora da boravi izvan doma. Svaki takav odlazak mora biti pripremljen unapred, tako da porodica ne bi ostala nezbrinuta, bez sredstava za život.
Pre devetnaest vekova Isus se vratio na Nebo, pošto je osnovao svoju Crkvu na Zemlji. Zabirnuti učenici su Ga posmatrali kako odlazi (Luka 24,50.51; Dela 1,9). Hoće li odlaziti sposobni da Ga dostojno predstave svetu? Hoće li znati da se staraju o delu koje im je ostavio? Hoće li imati sposobnosti da Jevanđelje donesu u sve krajeve sveta?
Isto onako promišljeno i strpljivo kao što je to činio celoga života, Isus se postarao za njihove potrebe. Kratko vreme pre vaznesenja, rekao im ljubazno: „I gle, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas, a vi sedite u gradu Jerusalimskom dok se ne obućete u silu s visine”(Luka 24,49).
Svojim Svetim Duhom Isus se pobrinuo za potrebe svojih učenika i svoje Crkve od vremena svoga vaznesenja pa sve dot svoga povratka. U stvari, najveće izlivanje sile Svetoga Duha tek treba da se zbiđe. To će se dogoditi čim Crkva bude spremna da završi Božje delo na Zemlji.
ISPUNJENO OBEĆANJE
- Koje je poslednje obećanje Isus dao svojim učenicima?
„I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im i dade im Duha svetoga kao i nama” Dela 15,8.
- Kada i kako se obećanje ispunilo prvoj Crkvi?
„I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.
I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu;
I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.
I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.” Efescima Dela 2,1-4.
U istoj „gornjoj sobi“ u kojoj su imali poslednju večeru sa svojim Gospodom, učenici su se pripremali za primanje obećanog Svetog Duha.
„Bili su opterećeni brigom oko spasavanja bližnjih. Shvatili su da se Jevanđelje mora odnesti u svet, i tražili su silu koju im je Hristos obećao.”(AA 35)
- Kakav je bio rezultat njihovog pripremanja?
„Duh se izlio na učenike koji su Ga čekali u molitvi tako obilno da je dostigao svako srce. Beskrajno se silno pokazao u svojoj Crkvi. Izgledalo je kao da je ta sila vekovima bila čuvana u rezervi i da se Nebo sada raduje što je moglo izliti na Crkvu takvo obilje duhovnog bogatstva.”(AA 38)
- Na koji spektakularan način je bila uslišana molitva učenika koji su tražili silu da bi mogli da spasu bližnje?
„Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.” Dela 2,41.
ZA RAZMIŠLJANJE: U svetlosti obećanja o izlijevanju poznog daždnja, šta bi se po tvom mišljenju dogodilo da smo danas obavili iste pripreme koje su učenici obavili u gornjoj sobi?
KOJI SU TO DAROVI
Kako Pavle naglašava potrebu da shvatimo sve štoje u vezi sa duhovnim darovima?
„A za duhovne darove neću vam, braćo, zatajiti.”1.Korinćanima 12,1.
Pavlova lista duhovnih darova
| Rimljanima 12,6-8 | Efescima 4,7-11 | 1.Korinćanima 12,4-11 | 1.Korinćanima 12,28.31 | 1.Korinćanima13, 1-3 |
| Proroštvo
Službe Poučavanje Tešenje Davanje Upravljanje Milosrdnost |
Apostoli
Proroci Jevanđelisti Pastiri Učitelji |
Premudrost
Razum Vera Isceljivanje Čuda Proroštvo Razlikovanje duha Jezici Tumačenje jezika |
Apostoli
Proroci Učitelji Čudotvorci Isceljivanje Pomaganje Upravljanje Jezici |
Mučeništvo
Žrtvovanje Vera Znanje Proroštvo Jezici |
Grčki original teksta u Efescima 4,11. ukazuje da Pavle misli na jedinstveni dar kada kaže „pastiri i učitelji“.
Pavlove liste se razlikuju, jer on uvek ima na umu različite potrebe. U Rimljanima apostol naglašava korisnost navedenih darova. U Efesćanima 4, izgleda da mu je namera da darove poredaja po redosledu važnosti. U 1. Korinćanima 12,4-11, Pavle naglašava faktor komuniciranja. Kasnije, u istoj glavi očigledno ponovo navodi darove po redosledu važnosti. U 1. Korinćanima 13, Pavle govori o trajnim posledicama darova.
ZA RAZMIŠLJANJE: Koji dar se pojavljuje na svim ovim listama? Zašto je to značajno za nas danas?
SVRHA DAROVA
- Koju osnovnu svrhu duhovnih darova nam Pavle otkriva u Poslanici Efescima?
„Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi,
Starajući se držati jedinstvo Duha u svezi mira.”
„Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove” Efescima poslanica 4,2.3.12.13.
Darovi nisu dati na korist primaocu, već na korist celoj Crkvi, da bi se vernici osposobili da bolje posluže bližnjima.
- Koje druge ciljeve treba da postignu darovi koje Bog daje svojoj Crkvi?
„Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.” Efescima 4,12.14.15.
- Kojim rečima Pavle pokazuje da su duhovni darovi važni i danas?
„Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove” Efescima 4,13.
REDOSLED DAROVA PO VAŽNOSTI
- Zašto Duh daje različite darove vernicima Hristove Crkve?
„A ovo sve čini jedan i taj isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasti svakome kako hoće.
Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos.
Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo.
Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Ako reče noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela?
I ako reče uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je čuvenje?
A kad bi sve bilo čuvenje, gdje je mirisanje?
Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio.
A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?
Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo.
Ali oko ne može reći ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi.
Nego još koji se udi tijela čine da su najslabiji najpotrebniji su.
I koji nam se čine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveću čast;
I nepošteni naši udi najveće poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuđemu udu dade najveću čast,
Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga.”1. Korinćanima 12,11-25.
Iako Pavle naglašava važnost svakog pojedinog dara, ipak se iz njegovih reči može zaključiti da su neki darovi važniji od drugih (1. Korinćanima 12,31). Pavle navodi darove po važnosti i zato da bi pokazao da dar jezika, koji je izazivao mnogo diskusija u korintskoj lokalnoj crkvi, ne treba pridavati toliko pažnje!
Zapazimo da dar jezika stoji na samom dnu Pavlove tabele duhovnih darova. Iako ne osuđuje odlučno one koji u Korintu smatraju da imaju taj dar, Pavle naglašava da postoji i bolji dar. U nastavku objašnjenja, Pavle kaže da nijedan dar nema stvarne vrednosti ako nije udružen darom ljubavi. Potpuno je jasno da Pavle ovde ne govori o nekoj sentimentanoj ljubavi.
ZA RAZMIŠLJANJE: Uporedi Pavlove reči o ljubavi, u 1. Korinćanima 13, šta ljubav jeste a šta ljubav nije, da bi shvatio kakvoj ljubavi apostol govori!
- U čemu se dar ljubavi razlikuje od drugih darova, kao što su dar proročanstva, znanja i jezika?
„Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.
Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;
A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.
Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.
Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.” 1. Korinćanima 13,8-12.
- Tri pažna i trajna dara data su svima koji prihvataju Hrista: vera, nada, ljubav. Koji je najvažniji? Zašto?
„A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima.” 1. Korinćanima 13,13.
U poslednjem danu, ovaj dar imaće kao posledicu najveće i najpotpunije izlivanje Svetoga Duha u obliku poznog dažda.
Verujemo da postoje dva najveća izlivanja Svetoga Duha. Prvi je bio na dan Duhova i Duh je od tada na poseban način prisutan u Hristovoj Crkvi. To je bio Hristov poseban dar ljubavi u punoj meri da bi se zadovoljile potrebe Crkve u sva kasnija vremena.
Pavle potvrđuje u Rimljanima 5,5: „Jer se ljubav Božja izliva u srca naša Duhom Svetim koji je dat nama!”U Efesćanima 3,17, Pavle dalje razrađuje istu misao. Pošto je opisao silu Svetoga Duha da menja život hrišćana kojima upućuje svoju poslanicu, apostol se moli da se ,,Hristos verom useli u srca vasa” tako da vernici mogu biti „ukorenjeni i utemeljeni u ljubavi”.
Iskustvo ranog dažda označava da Sveti Duh svakoga dana deluje na našim srcima, da obavlja delo preporođenja i pobede nad grehom, da nas pokriva haljinom Hristove pravednosti. Boravak Svetog Duha u našem srcu pokazuje se izražavanjem nebeske ljubavi (Kol 4,19). Kada se Hristov karakter bude razvio u punoj meri u Njegovom narodu, biće izliven i pozni dažd kao sredstvo da se pažnja sveta privuče na ljubav koju Bog pokazuje u svojoj Crkvi.
„Možemo biti sigurni da u vreme izliva Svetoga Duha oni koji nisu primili niti cenili rani dažd, neće ni videti ni shvatiti vrednost poznog dažda.” (G.M., 399)
OTKRITI SVOJ DAR
- Šta pokazuje da svaki čovek ima bar neki dar?
„Darovi su različni, ali je Duh jedan.
I različne su službe, ali je jedan Gospod.
I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu.
A u svakome se pojavljuje Duh na korist;
Jer jednome se daje Duhom riječ premudrosti; a drugome riječ razuma po istome Duhu;
A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu;
A drugome da čini čudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome različni jezici, a drugome da kazuje jezike.
A ovo sve čini jedan i taj isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasti svakome kako hoće.” 1. Korinćanima 12,4-11
Dve su važne činjenice:
Duh odlučuje koji će dar dati. On najbolje zna koji je dar neophodan Crkvi. On zna koji dar vernik najbolje može iskoristiti.
Ne primaju svi isti dar, niti su svi darovi dati svakome! Zato i nemamo prava da zahtevamo da nam Duh da dar proročanstva, isceljivanja ili jezika! Umesto toga, treba da se potpuno predamo Hristu, da na Njegov oltar stavimo svoje prirodne sposobnosti i da tražimo od Boga da nam udeli one duhovne darove koji će se pokazati najkorisniji u našoj službi za Boga i bližnje (Rimljanima 12,4-8; 1. Petrova 4,10.11).
Na koji način možemo otkriti koji dar smo dobili od Boga?
- Budi uz Hrista svakog dana! Duhovni darovi se daju duhovnim osobama.
- Proučavaj pažljivo literaturu koja govori o darovima! To će ti pomoći u ispitivanju samog sebe!
- Budi spreman na nove poduhvate! Ako te Crkva pozove na neki novi zadatak, nemoj se odmah izgovarati! Ako se bojiš, radi uz nekoga dok ne stekneš sigurnost. Razmišljaj o zadovoljstvu koje osećaš kada radiš za Gospoda! Iako još možda budeš nesiguran u sebe i svoje sposobnosti, veliko je zadovoljstvo kada znaš da si oruđe u Božjim rukama. Pitaš li i druge? Ako te je Bog pozvao u neku službu i dao ti sposobnosti, to će bližnji brzo primetiti.
U toku poslednjih godina tema o duhovnim darovima veoma je zaokupljala protestantski svet. Crkve održavaju seminare o duhovnim darovima, o tome šta su i kako ih treba koristiti. U nekim Crkvama, duhovni darovi se vode gotovo isključivo kao dar jezika. Međutim, pojava govorenja jezicima nije ograničena na neku određenu Crkvu. To je postalo međucrkvena pojava. Ipak, moramo znati da sve ono što se naziva darom jezika nije s Neba! U svetu u kojem se mnogo razmišlja o natprirodnom i neobičnom, hrišćanin mora da bude siguran u svoja verovanja. I verovanje o duhovnim darovima mora da bude utemeljeno isključivo na Bibliji!
Jedna od verskih zajednica koje najbrže rastu je i karizmatski pokret. Pripadnici ove zajednice veruju da se krštenje Svetim Duhom prvenstveno dokazuje sposobnošću govorenja jezicima. Međutim, Hristos je primer u svemu. Na primer, On je bio kršten iako mu to nije bilo neophodno, samo da bi nam pružio primer. Zanimljivo je da nemamo podatka da je On ikada govorio ,,jezicima”, iako je Njegovo krštenje na Jordanu uključivalo i krštenje Duhom (Matej 3,16).
ZAKLJUČAK
Bog, u svojoj mudrosti i ljubavi, nije ostavio Crkvu bespomoćnom. Kao što brižan otac ostavlja porodici sve potrebno pre nego što ode, tako je i Hristos, pre svog odlaska na Nebo, obećao i obezbedio silu s visine – Duha Svetoga. Obećanje se ispunilo silovito i vidljivo na dan Pedesetnice, ali njegova punina još uvek čeka na Crkvu koja je spremna i potpuno predana.
Duhovni darovi nisu ukrasi ni privilegije za pojedince, već sredstva za službu, za izgradnju tela Hristovog – Crkve. Svaki dar je deo božanske strategije za osposobljavanje vernika da verno i snažno svedoče o Hristu. Kao što telo ima različite udove koji imaju različite uloge, ali svi čine jedno telo, tako i Crkva funkcioniše kroz različite darove koje Duh deli po svojoj volji. Neki darovi su češći, neki ređi, ali svi su jednako važni za jedinstvo, zrelost i rast Crkve.
Ipak, darovi sami po sebi nisu cilj. Bez ljubavi – te božanske sile koja pokreće i prožima sve – nijedan dar nema pravu vrednost. Ljubav je večna i nadilazi sve druge darove koji su privremeni i usmereni na potrebe ovoga sveta. Zato apostol Pavle podvlači: „Iako imam proroštvo i znam sve tajne… a ljubavi nemam, ništa sam.“
Danas, kao i tada, Crkva je pozvana da se pripremi – kroz molitvu, jedinstvo, posvećenost i ljubav – da bi Sveti Duh mogao da deluje punim intenzitetom. Tada će Božje delo na Zemlji biti dovršeno, i Hristos će se vratiti po svoju Crkvu.
Dok čekamo taj dan, pozvani smo da živimo u sili darova koje nam Bog daje, ali još više – u sili ljubavi koja nikada ne prestaje.