Da, odlažu obaveze gotovo svi, ali hajde da to kod sebe barem malo promeniš ti

Odlaganje obaveza je nešto što se javlja skoro kod svakoga. Čak i ja koja držim edukacije iz efikasnog upravljanja vremenom i umanjenja prokrastinacije (odlaganja) ponekad odgađam neke aktivnosti. Trudim se da to ne bude često i da se dešava kod stvari koje nisu bitne i gde „vatanje krivina” neće biti opasno, ali eto priznajem – i ja odlažem obaveze.

A odrasla sam u kući ljudi koji su možda jedini koje znam da skoro nikad ništa nisu odlagali. Pogađate, to su moji roditelji. Da li je to zbog vremena u kom su odrastali, u kom je glavno geslo bilo „red, rad i disciplina” ili su oni prosto takvi, ne znam, ali činjenica je da sam odrastala u kući gde se sve rešavalo najkasnije – odmah, ako ne i pre. Kada treba ići na neki sastanak, oni su spremni bar pola sata pre kretanja. Kada treba da se uradi neki zadatak koji nikome nije prijatan, on će biti obavljen možda i pre svih drugih – baš zato što nije prijatan i što treba prvo završiti njega. Kada treba dete da uradi nešto jako važno a čega se boji ili nije siguran da može, tek to se na vreme započinje, da bi bilo vremena da se opusti i usput nauči ono što je bitno.

Puno je tu bitnih i korisnih lekcija koje sam naučila od svojih roditelja, ali eto opet nisam baš toliko dobro organizovana kao oni. I uprkos tome ja sam i dalje jedna od organizovanijih osoba koje poznajem.

Zašto ljudi odlažu?

Mi današnji mladi smo definitivno malo razmaženiji od generacije naših roditelja, baka i deka. I mnogo smo veći hedonisti. Uživanje, minimalan broj obaveza, provod, instant. To su neke vrednosti kojima većina nas teži. Neke od njih sami stvaramo, neke nam društvo nameće. A upravo su te takve vrednosti i osnovni uzrok tolikog odlaganja obaveza. To je ono kada ne želimo da istrpimo neku neprijatnost pa je izbegavamo ili je prekidamo na samom početku.

Ne mogu sada da učim, kad je ovako dobar film na tv-u. E ne mogu ni sad da učim, kad je baš večeras ta žurka u gradu.

Ne volim da idem kod zubara. A uostalom ni taj zub me baš ne boli toliko.

To tako smara. Ne mogu sad time da se bavim. Videću sutra šta ću sa tim.

Koliko samo posla imam! Meni treba odmor. Ja ne mogu ništa od ovoga da postignem. Pauza!

I tako u nedogled.

Zvuči li vam poznato nešto od ovoga? Ako ne, nemojte još da se radujete unapred. Ima još razloga. Neki ljudu odlažu i iz straha. Kod nekih je to strah od neuspeha, kod drugih je to nesigurnost i strah da nemaju adekvatne sposobnosti, strah šta će drugi reći, a neki se čak plaše i samog uspeha – boje se da neće moći da se nose sa njim. Ako ste perfekcionista, da li vam je blisko često odlaganje obaveza? Verujem da jeste, jer te dve navike često znaju da budu nerazdvojni prijatelji. 

A odlaganje je u stvari baš ironično:

Odlaganje čini da uživamo neko vreme, dok se ne suočimo sa dugoročnim posledicama.

E onda nastaje belaj. Nekada uspemo da saniramo te posledice, dok ih mnogi u stvari samo umanje ili preskoče i opet ništa na nauče, verovatno nadajući se da će sledeći put biti bolje. A neće. Nikad ne bude!

Kako sam ja uspela da umanjim odlaganje obaveza?

Tehnike koje ću vam ukratko opisati nisu one koje će vam pomoći da u potpunosti iskorenite odlaganje. Za to je potreban ozbiljan rad na time management-u. Ovo su tehnike koje će vam pomoći da ga barem malo umanjite, naročito ako nemate ozbiljan problem sa prokrastinacijom.

One ne zahtevaju puno vašeg napora.

Maze vas i ne teraju na neko veliko zalaganje i posao.

Može? Jel ste još tu? Niste još krenuli da odlažete čitanje ovog teksta?

OK, evo ih:

  1. Pisanje podsetnika

To su važne misli zapisane na papirićima koje mogu biti od velike pomoći u radu na prekidanju odlaganja. Papiriće možete nositi sa sobom (npr. u džepu) ili ih možete zalepiti na neko vidno mesto gde će vam uvek biti u vidokrugu i podsećati vas da treba da krenete sa nekom aktivnošću. Meni je ovo pomoglo u par navrata kada sam spremala dosadne ispite.

Primeri misli (od nepoznatih autora, ali mogu biti i neke vaše):

Najbolji način da nešto uradiš je da počneš.

Odlaganje je kao kreditna kartica – super je dok ne dobiješ račun.

Kreni odmah. Vrlo često to „kasnije” postane „nikad”.

Bolje sad nego nikad.

Juče si rekla „sutra”. Danas je to „sutra”.

  1. „Deo po deo”

Posebno je korisna kod ljudi koji imaju tendenciju da nagomilaju obaveze, usled čega se na kraju ne posvete ni jednoj od aktivnosti jer ne znaju da odrede prioritete (sve aktivnosti im izgledaju jednako važno i ne znaju kojoj prvo da se posvete).

Koristeći pristup „deo po deo” možete krenuti sa važnom aktivnošću i obavljati je sve dok mislite da je to moguće. Na primer, ukoliko mesec dana niste spremali stan, možete  naterati sebe da danas SAMO MALO pospremite stan,  a sutra ćete dalje nastaviti sa spremanjem. To je svakako bolje rešenje od nespremanja stana uopšte! Dok nisam unajmila moju Brankicu, ovo pravilo sam jako često primenjivala baš kod spremanja stana.

Rekla sam vam da ćemo se maziti i nećemo puno raditi, jel tako? Čekajte da vidite ovu sledeću tehniku – tek tu vam neću oduzimati puno od vašeg odlaganja.

  1. „Samo 5 minuta”

  To nije ona pesma „Još 5 minuta”, mada i može biti. O čemu se radi? U okviru ovog plana vi sa sobom napravite dogovor da započnete neku aktivnost i da joj se posvetite najmanje 5 minuta. Kada to vreme istekne zapitajte sebe da li ćeš nastaviti sa aktivnošću. Opet se mazimo i ne teramo sebe ni na šta. Važno je da ne zahtevate od sebe da nastavite sa aktivnošću. Ukoliko ne želite, ne morate je nastaviti nakon predviđenih 5 minuta. Iako ova tehnika možda deluje smešno, velika je verovatnoća je da ćete nakon tih 5 minuta primetiti da vas je preplavio talas inercije (iliti „flow”), tj. aktivnost je krenula da vam prija pa ćete  poželeti da iskoristite momenat da je nastavite barem jos 5 minuta. E tada ćete imati u glavi ono „još 5 minuta”.

Ova tehnika nije preporučljiva za spremanje ispita jer za tih 5 minuta ne možete ni da pročitate jednu lekciju, a kamoli da je naučite. Kod ispita možda možete primeniti pravilo „još 30 minuta”.

Na kraju ostaje samo da odaberete neku od ovih tehnika i da odlučite kad krećete da je primenjujete. Ja imam jedan predlog za vas: jesen polako počinje, a ona je pravo vreme za veliko raspremanje u vašem životu. Nova školska godina, nova radna godina, novi počeci. Ostalo je još samo par meseci do kraja godine i do sumiranja ostvarenih ciljeva koje smo sebi postavili za ovu godinu.

Zašto ne biste krenuli da radite na odlaganju već danas?

Izvor: http://creactive.rs/da-odlazu-obaveze-gotovo-svi-ali-hajde-da-to-kod-sebe-barem-malo-promenis-ti/

(Visited 6.857 times, 1 visits today)

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *